Dve i po decenije od napada kasetnim bombama na Niš

U ulicama oko tvrđavske pijace 25 godina kasnije tek na ponekoj fasadi i dalje se vide tragovi gelera. Jedna od poprečnih je odnedavno ulica 7. maja, dana koji Nišlije ne zaboravljaju.

“Ovde u Šumatovačkoj 10 je poginuo Dragiša Vučić, on je bio učitelj u mojoj osnovnoj školi, Tako da je bilo baš jezivo i strašno, Bili su i leševi, zapaljeni automobili, gorele su kuće”, kaže Dragoslav Đokić iz Niša.

“Ispred lokala su poginuli muž i žena koji su došli iz Bosne kao da budu malo bezbedni ovde i baš tu su poginuli, ja sam bila u lokalu zajedno sa prodavačicom i jednom ženom koja je prodavala na pijaci i sreća da smo se spustile dole u suteren”, seća se Marija Najdanović, iz Niša.

Fotografija 27-godišnje Gordane Sekulić već četvrt veka stoji u kafani u kojoj je radila i tog dana poginula.

“Svake godine idem, pomen dajem svake godine do kraja života… 7-og, to je drugi dan Đurđevdana strašno, to ne može da se opiše”, priča Živorad Mitić, vlasnik kafane „Tri fenjera“.

Kasetne bombe, za koje je NATO dan kasnije saopštio da su promašile vojni aerodrom udaljen više kilometara od ulica gde su eksplodirale.

“Napad na civilno stanovništvo kako se desilo ovde pre 25 godina u istoriji je uvek predstavljalo zapravo jednu agresiju, jednu nemoć tog agresora”, ističe Goran Milosavljević, istoričar.

Sanja Lakić, pomoćnik ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja dodaje: „Danas smo ovde da se sećamo, pomolimo, stavimo cvet, ali i da kao Ministartsvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja nastavimo da radimo ono što smo radili u proteklih nekoliko godina, a to je da negujemo kulturu sećanja“.

Prema dostupnim podacima NATO avijacija je te 1999. godine upotrebila više od 1000 kasetnih bombi na više od 200 lokacija. Konvenciju o zabrani kasetne municije iz 2010. godine Srbija još uvek nije potpisala.

(RTS)