Znali su da će se vratiti, Bajići iz Švedske došli u Srbiju – šta im je to nedostajalo

„Da budem iskren, kad čovek živi u inostranstvu, onda mu sve srpsko nedostaje, vazduh, voda, pa i sunce, jer mi smo živeli u Švedskoj, pa tokom zimske polovine godine nema mnogo sunca, a i srpska hrana je i meni i supruzi i deci nedostajala jako puno”, rekao je Boris

Bajići su 2013. godine otišli na sever Evrope. Mentalitet ljudi, saobraćaj, posao, sve je drugačije, pa i zarada.

Međutim, novac ne može da kupi porodična druženja, za koja tamo nisu imali vremena. Zato su znali da će se vratiti u Srbiju.

„Deluje mi da je bolje što se toga tiče ovde u Srbiji, da ipak kao i u ono vreme kad smo mi živeli ovde da ljudi imaju više vremena da se sreću, da se socijalizuju“, dodao je Boris.

Boris i Duška, sa kojom ekipa RTS-a nije razgovarala jer je morala da otputuje za Švedsku, imaju četvoro dece. Miloš je najstariji, ima 15 godina i trenira košarku.

Nosio je dres omladinske reprezentacije Srbije, žele ga mnogi klubovi u Evropi, trenutno je u Crvenoj zvezdi, ali ima još neostvarenih želja.

„Da zaigram za reprezentaciju, da igram u NBA, mislim da budem što uspešniji“, iskren je Miloš Bajić, sin Borisa i Duške.

U Švedskoj se, kaže u šali, više sankao nego ovde.

„U Švedskoj se najviše igraju igrice, retko ko priča međusobno, a u Srbiji se družiš i van košarke. Dobro su me svi prihvatili, mnogo bolje nego što sam očekivao“, kaže Miloš.

„Ja smatram da će naša porodica, imamo četvoro dece, da će imati bolje detinjstvo ovde, imaće jedno iskustvo koje će ih činiti mnogo bogatijim u nastavku njihovih života. Da oni nisu imali toliku želju, najverovatnije se ne bi ni vratili, oduševljeni su, super im je u školi“, ispričao je Boris.

Boris i Duška su lekari. Ona je endokrinolog, on hirurg: „Sad radim ovde u `Dragiši Mišoviću` na hirurgiji, oduševljen sam kolegama kako su me primili, kako su stručni, stvarno jedna moderna evropska klinika, tako da sam pozivitno iznenađen“.

Bajići žele da ostanu u Srbiji. I dalje se bave dokumentacijom i administracijom, što ovde ide malo sporije nego u Švedskoj. Skoro su proslavili ćerkin prvi rođendan u Beogradu, a želja im je da tako bude i sa svakim narednim rođendanom koji budu slavili.

(RTS)