Kako se Požežani danas sećaju NATO bombardovanja

Kuća porodice Đokić potpuno je uništena u jednom od napada NATO avijacije u požeškom kraju. 

Iz ruševina je sačuvano par greda, na koje se danas hvata mahovina, a na temeljima bombardovanog objekta nalaze se stare gume.

Branka nikada neće zaboraviti taj dan u kojem je mogla izgubiti i ćerku i petogodišnjeg unuka. Srećom, pomerili su vreme za njegovo uspavljivanje.

„Samo za sekundu – taman smo sjeli da krunimo žito i kažem joj – evo aviona, gore bjež’te. Počeli smo bežati, ne znamo gde ćemo, pa u trnje. Unuk, njen sin, bio je malecki, kaže: ‘Neka nano, nek smo živi, nek sam ti živ, nema veze što ćemo u trnje’. Strašno je kad se sjetim kako je bilo“, priča Branka Đokić iz Glumča.

Noćne more i narušeno zdravlje

Nakon tog događaja unuk je dugo imao noćne more, a od stresa narušeno je zdravlje i Brankinoj ćerki. Sirene za vazdušnu opasnost donosile su strah, strepnju i nespokoj Požežanima i u podrumima, koji su bili pretvoreni u skloništa.

„Nabrojali smo četiri detonacije. Bili smo svi budni u to doba, jer smo bili u skladištu. Radna obaveza je da nema kući. Izleteli smo na Tešovića brdo i videli u takozvanom Adžinom potok, kao da je palo četiri meseca, sija“, kaže Slavko Stefanović, civilno lice na službi kasrane VJ u Prijanovićima 1999. godine.

Kasarna u Prijanovićima bombardovana je u više navrata, a stradali su i brojni civilni objekti u blizini tog vojnog cilja. Koliko su bile razorne bombe, shvatiće se i prilikom sanacije.

„Četiri i po hiljade kubika materijala je složeno u ta tri kratera“, navodi Stefanović.

Bombardovanje iz ugla novinara

Neposredno nakon jednog naleta NATO avijacije u požeškom kraju, novinar Televizije Požega spustio se u centar kratera od bombe koja je pala nedaleko od jedne kuće u Ševaricama.

„To je ogromna rupa, krater. Niko nije mislio da li je to uranijum, bomba, da li će neko ponovo da gađa. Kad sve prođe, onda kažeta – uf, gde smo bili, šta se sve dešavalo“, ističe Rade Marković, novinar TV Požega 1999. godine.

Dvadeset pet godina kasnije, Požežani nisu zaboravili strahote bombardovanja, koje je donelo razaranje, štetu i posledice po zdravlje koje je NATO avijacija donela bombama.

Uprkos brojnim teškoćama danas, ipak, kažu da mir nema cenu.

(RTS)