U posveti učenicima i čuvaru Osnovne škole „Vladislav Ribnikar“, nastradalim u masovnoj pucnjavi 3. maja prošle godine, navodi se:
“Kada su prvi put došli u Ribnikar, kao prvaci, bili su radoznali i ponosni što kreću u školu. Tada smo im obećali da ćemo ih učiti i naučiti. Obećali smo da ćemo ih iz Ribnikara ispratiti kao tinejdžere, sigurne, slobodne i spremne za ono što ih u nastavku života čeka. Obećali smo da ćemo ih čuvati. I jesmo ih učili. I jesmo ih čuvali. Nismo ih sačuvali. Oprostite nam što nismo uspeli da ispunimo dato obećanje…“
“I kako sada? Kako bez njih? Kako sa nama ranjenima? Kako sa decom koja su doživela strahotu koju ni jedno ljudsko biće ne bi smelo da iskusi? Ne znamo. Nisu nas učili. Niko od nas za ovo nije obučen. Jedino što znamo je da moramo. Zbog naše dece. Zbog naših Ribnikaraca i svih drugih. Koliko god bili tužni i ljuti, zbog njih moramo pronaći dobrotu i ljubav u svojim srcima. Jer ljubav i dobrota moraju biti njihov spomenik“, navodi se na sajtu škole.
„Mržnja ih je ubila, a ljubav i samo ljubav može da ih spase, da nas spase! Naši, Mara Anđelković, Bojana Asović, Angelina Aćimović, Ana Božović, Adriana Dukić, Ema Kobiljski, Katarina Martinović, Sofija Negić, Andrija Čikić i Dragan Vlahović trajno su obeležje naše škole zbog onoga što su bili i onoga što bi postali da nisu u svom uzletu prerano zaustavljeni. Neka im je večna slava!“, poručuje škola u posveti stradalima.
(RTS)