Znamo li da se ponašamo u pozorištu gde treba da uživamo u predstavi i glumi –treba li nam opomena glumca

Za predstavu Knjiga o Milutinu uvek se traži karta više. Ipak, nije ovo prvi put da glumci opominju publiku, a pozorišta podsećaju na pravila ponašanja. Podjedno je teško i glumcima na sceni, ali i publici jer kada se magija jednom prekine – teško ponovo dođe.

Broj onih koji koriste mobilne telefone u pozorištu je u manjini, ali kvare doživljaj i uživanje u predstavi drugim posetiocima.

„Tokom svakog izvođenja predstave Knjiga o Milutinu dešavaju se ovakve stvari, ali je ovo bila nekako veća posvećenost telefonu, koja je i duže trajala,pa je zbog toga glumac Nenad Jezdić i reagovao nakon završetka predstave. Radi se o manjini, ali se ometaju i publika i glumci na sceni. To se dešava na većini naših predstava na šta stalno apelujemo“, rekla je Zoja Pavlović, „Zvezdara teatar“.

Dodaje da su telefoni toliko postali sastavni deo našeg života, pa verovatno ne postoji situacija za koju smatramo da je u redu da ga se odreknemo, pa makar i na sat ipo ili dva koliko smo u pozorištu. Možda i neki deo publike nije dovoljno svestan koliko se poremeti situacija u sali samo jednim pogledom u telefon.

„Kada ste u mraku i kada pogledom u telefon osvetlite svoje lice to vide i glumci na sceni i publika i to zaista remeti pažnju.Taj doživljaj koji se stekne u pozorištu kada predstava počne i dok traje se ruši i to je najveći problem“, istakla je Zoja Pavlović.

Pravila ponašanja u pozorištu

„Ne bih preterano edukovala publiku, ali kašnjenje na predstavu i korišćenje mobilnih telefona nama su najveći izazov sa kojim se svakodnevno borimo. Htela bih da kažem da imamo pune predstave i da mnogo publike prolazi kroz naše pozorište. To su ljudi koji vole pozorište i koji na pravi način njemu i pristupaju. Ovakvi posetioci koji gledaju u telefon su manjina i nadamo se da će se to vremenom smanjiti na najmanju moguću meru, a nadam se da će u budućnosti i potpuno prestati“, rekla je Zoja Pavlović iz „Zvezdara teatra“.

„Igrati bilo koji vid pozorišne predstave je jako zahtevno, a monodrama je posebna vrsta umetnosti, jer je gluma kontakt, dijalog, glumaca sa publikom. Igrati monodramu od sat ili dva zahteva veliku koncentraciju. To je i ceo dan pripreme za tu pozorišnu predstavu koja se igra u večernjim satima. Jako je teško kada u tom fokusu pokušavaš da oživiš to posebno iskustvo koje se zove pozorište“, rekao je glumac Đorđe Mišina.

Ističe da svaki glumac reaguje drugačije, neko to i ne čuje, jer je potpuno u predstavi, a neko reaguje koncentracijom i sve je to loše.

„Mi kao društvo nemamo etiku i kulturu, pozorište se trudi da edukuje publiku. Na neki način mi je žao što je kolega Jezdić to morao da doživi. Nama glumcima je pozorište velika stvar“, rekao je glumac Đorđe Mišina.

(RTS)