Od Bele kuće u plamenu do buvljaka – šest stvari iz burne prošlosti Deklaracije nezavisnosti

Kontinentalni Kongres usvojio je Deklaraciju nezavisnosti 4. jula 1776. godine, ali je većina od 56 delegata svečani prepis na pergamentu potpisala tek 2. avgusta, među njima i prvi predsednik Kongresa Džon Henkok. Njegov potpis toliko je krupan i raskošan da je „Džon Henkok" u američkom engleskom postao sinonim za potpis – i danas se kaže: „stavite ovde svog Džona Henkoka" (Put your John Hancock here).

„Stavite ovde svog Henkoka, da kralj može da vidi bez naočara“

Prema legendi, Henkok je stavio tako veliki potpis „da kralj Džordž može da ga pročita i bez naočara“, ali istoričari podsećaju da se on uvek tako potpisivao – a dokument nikada nije ni trebalo da bude poslat kralju.

Prvo javno čitanje izazvalo nerede

Kada je Deklaracija 9. jula 1776. prvi put pročitana u Njujorku, pred Vašingtonovim vojnicima, masa građana sjurila se do parka Bouling Grin i srušila pozlaćenu konjičku statuu kralja Džordža III. Oko dve tone olova od statue pretopljeno je, prema sačuvanim zapisima, u tačno 42.088 metaka za američku vojsku.

Kraljeva glava ipak nije završila u topionici – spasli su je lojalisti i poslali u Englesku.

Dva predsednika umrla istog dana, i to na pedesetu godišnjicu

Među potpisnicima su bili i dvojica budućih predsednika SAD – Džon Adams i Tomas Džeferson. Obojica su preminuli istog dana, 4. jula 1826. godine, tačno na 50. godišnjicu usvajanja Deklaracije, a Adamsove poslednje reči bile su: „Tomas Džeferson je još živ“ – iako je Džeferson umro nekoliko sati ranije.

Kuriozitetima tu nije kraj: pet godina kasnije, 4. jula 1831. godine, umro je i peti predsednik SAD, Džejms Monro.

Kralj Džordž III reagovao tek posle četiri meseca

Vest o Deklaraciji putovala je brodom preko Atlantika više od pet nedelja: zvanična Londonska gazeta objavila ju je 10. avgusta 1776, godine, a puni tekst londonske novine su štampale tek sredinom avgusta. Kralj Džordž III javno se oglasio tek 31. oktobra, u govoru pred Parlamentom, optužujući vođe pobune da im je cilj „gospodarenje i moć“.

A popularna priča da je kralj baš 4. jula u dnevnik zapisao „ništa važno se danas nije dogodilo“ – izmišljena je: rečenica je pozajmljena iz stvarnog dnevnika francuskog kralja Luja XVI, od 14. jula 1789. godine, na dan kada je pala Bastilja.

Skrivana u mlinu kada su Britanci zapalili Vašington

Tokom Rata za nezavisnost dokument se stalno selio zajedno sa Kongresom – već u decembru 1776. godine prebačen je u Baltimor.

Najveću dramu, međutim, doživeo je u novom ratu s Britancima: kada su britanske trupe u avgustu 1814. godine krenule na Vašington i zapalile Belu kuću i Kapitol, činovnik Stejt departmenta Stiven Plezonton spakovao je Deklaraciju u lanene vreće i sakrio je prvo u napušteni mlin na virdžinijskoj obali reke Potomak, a zatim u kuću u gradiću Lizbergu, gde je dočekala povlačenje Britanaca.

Slučajno otkrivena na buvljaku 1991. godine, otkriće vredno milione

Jedan građanin Filadelfije je 1989. na buvljaku u Pensilvaniji platio četiri dolara za staru sliku, jer mu se dopao ram. Iza platna je pronašao presavijen primerak prvog štampanog izdanja Deklaracije, odštampan u noći 4. jula 1776. godine – jedan od svega 25 tada poznatih sačuvanih primeraka.

Prodao ga je 1991. godine na aukciji za 2,42 miliona dolara, a 2000. godine televizijski producent Norman Lir i preduzetnik Dejvid Hejden platili su ga 8,14 miliona i potom ga vozili na turneju po celoj Americi.

(RTS)