Gde i kada su nastali parfemi nije utvrđeno, ali Muzej parfema u Milanu je prava riznica

U ulici Via Mesina 55 u Milanu nalazi se jedan od najneobičnijih muzeja u Italiji. Muzej parfema osnovao je profesor Đorđo dela Vila, iz ljubavi prema istoriji mirisa i želje da sačuva deo kulturne baštine koji je dugo ostajao zanemaren. Danas muzej prima posetioce koji svoju posetu mogu da rezervišu na sajtu a koji žele da nauče nešto više o Italiji putem parfema.

„Mi pričamo istoriju Italije kroz parfeme. Jedini smo u zemlji koji smo sakupili i katalogizovali istoriju oko stotinu italijanskih parfemskih kuća. Putovali smo od Lombardije do Sicilije i otkrili da je svaki kraj imao svoj mirisni identitet, povezan sa cvećem i biljkama koje su tamo rasle. Proučavamo istorijsku parfimeriju od početka 19. veka, kada parfem izlazi iz zanatske radionice i postaje industrija, pa sve do sedamdesetih godina 20. veka. Sve nakon toga je komercijalizacija proizvoda“, istakao je Đorđo dela Vila, direktor muzeja parfema u Milanu.

U muzeju se nalazi oko 2.000 bočica parfema, od kojih svaka priča svoju priču. Tu su umetnička dela, slike, grafike i predmeti koji svedoče o dva veka istorije parfimerije. Među njima su bočice koje su stvarali najveći umetnici stakla, od Renea Lalika, Karla Skarpe do Džulijana Viarda i Fulvija Biankonija.

Čuvaju se i drevni uzorci parfema i pudera, kao i tragovi velikih mirisa koji su obeležili epohu, među njima i misteriozna priča o nastanku čuvenog Šanela 5.

Muzej istovremeno istražuje zaboravljene priče italijanskih parfemskih kuća i kroz njih govori o istoriji zemlje, od Belle Époque i Violete iz Parme, preko parfema Kontesa Azura, između dva rata, do sedamdesetih godina i kreacija Emilija Šuberta, dizajnera koji je oblačio Sofiju Loren, Đinu Lolobriđidu i Evitu Peron.

Na pitanje gde su nastali parfemi nema jednostavnog odgovora

„Ljudi su koristili mirise još u praistoriji. Ostaci cveća i semenki pronađeni u drevnim grobnicama svedoče da su mirisi imali posebno mesto u odnosu prema životu i smrti. Kroz vekove parfem je menjao ulogu, a u 19. veku, razvojem hemije, postao je izraz emocija, uspomena i ličnosti“, napominje Dela Vila.

„Francuska i Italija razvile su različite tradicije: francuski parfemi naglašavali su zavodljivost i strast, dok su italijanski bili povezani sa elegancijom, čistoćom i prirodom. Ipak malo je poznato da francuska parfimerija vuče korene iz Italije. Italijan Renato Bianko u 16. veku dolazi u Francusku sa Katarinom Mediči, prepoznaje potencijal Grasa za uzgoj cveća i otvara radionicu parfema u Parizu. Njegovim putem krenuli su i drugi italijanski kreatori parfema, postavivši temelje velike francuske škole parfimerije“, objašnjava direktor Muzeja parfema.

Milano je u toj istoriji imao posebnu ulogu. Grad elegancije, mode i industrije, blizak cvetnim područjima Ligurije i sedište velikih hemijskih kompanija, postao je jedno od najvažnijih mesta za razvoj italijanske parfimerije.

Mirisi stvoreni ovde putovali su ne samo Italijom i Evropom, već i do Amerike i Azije. Muzej parfema u Milanu zato nije samo zbirka predmeta. To je arhiv mirisa koji čuva fragmente italijanske istorije – skrivene u jednoj kapljici parfema.

(RTS)