Srbija se seća žrtava Holokausta, pomeni i sveće na stratištima

Grob svoga dede Milorada Damjanovića stradalog u nemačkom logoru u Norveškoj. Ana Mihajlović je pronašla posle višedecenijskog traganja pre dve godine. Time je konačno ispunila porodični zavet.

“To je osećaj neverovatan i jeza i tuga i ponos. I onda shvatite da nemate kome da kažete jer su njegovi roditelji kao i braća i sestre umrli ostali smo samo mi potomci”, kaže Ana Mihajlović, unuka stradalog logoraša u Norveškoj.

Na dan sećanja na žrtve holokausta i žrtava fašizma u Drugom svetskom ratu Ana s ponosom svedoči o svom dedi i njegovim sapatnicaima na javnom času u leskovačkoj biblioteci. Iz logora u Norveškoj otac Aleksandra Nešića uspeo je da pobegne.

“Pričao mi je te stvari o bekstvu kako su bili njih šestorica izmrcvareni, on je ostao u kolibi”, navodi Aleksandar Nešić, sin logoraša u Norveškoj.

Učenici srednjih i osnovnih škola iz Leskovca položili su i cveće na spomenik u Arapovoj dolini gde je streljano preko trista Srba, Roma i Jevreja. Na javanom času i podsećanje na stravično bombardovanje grada na Veternici pre osamdeset godina.

Vladimir Petković, istoričar Narodnog muzeja Leskovac, ističe da je to urbani genocid gde je preko 2 hiljade ljudi stradalo samo da bi se pokazala sva moć i sila.

Žrtve holokausta žive dok čuvamo sećanje na njih. Zato su ovakvi javni istorijski časovi izuzetno važni za mlade generacije jer istorijske svesti nema bez svesti o zlu koje je počinjeno.

(RTS)