Koliko je naporan put od dečijih snova do posla lekara

Želja iz detinjstva „Kada porastem, biću doktorka“, ostvarila se Hristini Jovanović, iz Pirota. Ipak, snovi nisu dovoljni, kaže ova 26-godišnjakinja. Studiranje je bilo prožeto i lepim trenucima i velikim odricanjima.

„Prve tri godine, Boga mi, svakodnevni rad. Tada ne pamtim ni neke svoje slave, ni rođendane, ni odmore, ne pamtim ništa, to mi je ostalo u sećanju. Kasnije sam nekako naučila da napravim balans – to je od četvrte godine do kraja studija, ali pre toga – karantin“, ističe dr Hristina Jovanović.

Medicinski fakultet u Nišu, Hristina je završila sa prosekom 9,96, ali smatra da to nije jedino važno.

„Mislim da nije samo prosek ono što krasi mladog lekara, to je po meni i humanost i hrabrost i ta odanost. I te neke druge karakteristike, temperament, želja. Ne mora da se ogleda samo kroz prosek“, dodaje doktorka Hristina.

Nedavno je u Palati Srbija dobila ugovor o radu, zajedno sa najboljim studentima medicine i tehničarima.

„Bilo je jako lepo, bila mi je velika čast, velika privilegija, održala sam govor u ime svih mojih kolega“, kaže dokroka Hristina.

Mlada doktorka se opredelila za endokrinologiju. I dalje vredno uči, jer pored privatnih želja ima i ambicija vezanih za karijeru. Nastavlja sa doktorskim studijama, očekuje specijalizaciju. Cilj joj je, naravno da jednog dana postanem profesor na fakultetu i da podučava studente, a sa druge strane, da leči najteže pacijente iz ovog kraja.

Iako živi i radi u Nišu, Hristina ne zaboravlja svoje korene, ponosna je Piroćanka. Čak ni mogućnost da odmah nakon studija, počne da radi u inostranstvu, za nju nije bila primamljiva. Ostaje u svojoj zemlji, to je kaže, njen izbor.

 

 

 

 

 

(RTS)