Zašto stare kuhinjske krpe bolje upijaju vodu od novih

Postoji neobičan ritual u mnogim kuhinjama: zanemarujemo potpuno novu, besprekornu krpu koja visi na dršci rerne i umesto nje posežemo za onom starom, iznošenom i pomalo posivelom, koja stoji u fioci.

Svi znamo da ta stara krpa bolje briše posuđe, iako većina ne zna zašto. To deluje nelogično – zar nova, tek kupljena krpa ne bi trebalo da bude efikasnija od one koja je već dobro istrošena?

Ipak, instinktivno i dalje biramo staru, pohabanu krpu. To nije samo kuhinjsko sujeverje. Postoji naučno objašnjenje zašto kuhinjske krpe vremenom postaju efikasnije. Razumevanje tog procesa moglo bi da promeni način na koji gledate na sav tekstil u svom domu.

Nauka o upijanju

Kuhinjske krpe najčešće se prave od pamuka ili lana, materijala koji su izabrani upravo zato što su njihova prirodna celulozna vlakna higroskopna, odnosno prirodno privlače i zadržavaju vodu. Međutim, vrsta vlakana nije jedini faktor koji određuje koliko će krpa dobro upijati vodu. Njena sposobnost upijanja zavisi od složenog međudejstva vlakana, niti, strukture tkanine i postupaka obrade tokom proizvodnje.

Tekstil upija i zadržava vodu na dva ključna mesta: unutar same strukture vlakana i u prostorima između vlakana i niti. Zbog toga je struktura tkanine veoma važna.

Uzmimo za primer peškire za kupanje. Kada ste poslednji put koristili potpuno gladak i veoma tanak peškir? Oni su uglavnom napravljeni od frotira, čije brojne sitne petlje značajno povećavaju površinu tkanine. Zahvaljujući tome, voda se lako upija i kapilarnim putem prodire u unutrašnjost materijala.

Kuhinjske krpe postoje u različitim vrstama tkanja: platnenom, keper, saćastom i frotirskom. Krpe sa platnenim tkanjem – one koje često imaju štampane šare – imaju glatku površinu, idealnu za precizno nanošenje motiva.

Tkanje koje izgledom podseća na pčelinje saće, ima reljefnu strukturu koja ga čini posebno efikasnim. Kao i kod frotira, takva struktura povećava površinu kontakta i poboljšava sposobnost upijanja vode.

Zašto su stare krpe efikasnije

Postoje tri glavna razloga zbog kojih stara kuhinjska krpa bolje obavlja svoj posao od nove.

Silikonski premazi

Mnogi novi tekstilni proizvodi prekriveni su silikonskim premazom koji ih čini mekšim na dodir i otpornijim na gužvanje, što je poželjno prilikom prodaje. Međutim, takav premaz ima i nedostatak – često je hidrofoban, odnosno odbija vodu. Zbog toga nova kuhinjska krpa može biti prekrivena tankim slojem koji sprečava upijanje vlage.

Rešenje je jednostavno: novu kuhinjsku krpu uvek operite u toploj vodi pre prve upotrebe.

Uticaj pranja

Tkanine prolaze kroz značajne promene tokom prvih nekoliko pranja, obično tokom prvih šest ciklusa. Tokom proizvodnje, bilo da su tkane ili pletene, niti se drže pod zatezanjem. Pranjem dolazi do njihovog opuštanja, što se naziva „relaksaciono skupljanje“, pri čemu se materijal vraća u svoje prirodno stanje. U tekstilnoj industriji skupljanje do pet odsto smatra se prihvatljivim.

Tu stvari postaju zanimljive. Iako se dimenzije kuhinjske krpe blago smanje, njena masa ostaje ista. To znači da tkanina postaje deblja i gušća. Kod krpa sa saćastim tkanjem, skupljanje dodatno naglašava trodimenzionalnu strukturu, povećava površinu kontakta i poboljšava upijanje vode. Isti efekat uočen je i kod frotirskih peškira.

Starenje tkanine

Ponovljeno pranje i sušenje izazivaju sitne promene na površini tkanine koje, paradoksalno, poboljšavaju njene osobine. Sitna vlakna postepeno se podižu na površinu, pa tkanina dobija mekši, pomalo „dlakav“ izgled.

Nasuprot tome, veoma glatka krpa nije naročito upijajuća jer voda teško kvasi njenu površinu. Čak može da se zadržava u obliku kapljica zbog velikog kontaktnog ugla između vode i glatke površine.

Kako pranja vremenom izvlače sve više vlakana na površinu, tkanina postaje hrapavija. Kontaktni ugao se smanjuje, pa voda lakše natapa materijal i brže se upija. Krpe sa saćastim tkanjem, zahvaljujući svojoj prirodno neravnoj površini, već od početka imaju povoljniji kontaktni ugao i zato su upijajuće.

Ukratko, pranjem površina tkanine postaje teksturiranija, što postepeno povećava njenu sposobnost upijanja.

Ne važi samo za kuhinjske krpe

Glavna pouka ove priče nije vezana samo za kuhinjske krpe, već za način na koji posmatramo tekstil uopšte.

Osećaj udobnosti koji nam pružaju omiljeni peškiri, kuhinjske krpe ili posteljina nakon što su dobro „razrađeni“ nije samo stvar navike ili nostalgije. Posle brojnih pranja, mnogi tekstilni proizvodi zaista postaju kvalitetniji – oslobađaju se fabričkih premaza i vraćaju svojoj prirodnoj strukturi.

Zato, pre nego što bacite stare kuhinjske krpe i zamenite ih novima, setite se da su njihove pohabane ivice i izbledele šare dokaz meseci upotrebe tokom kojih su postajale sve efikasnije.

A kada kupujete nov tekstil za domaćinstvo, odvojite vreme da ga bar jednom operete pre upotrebe kako biste uklonili ostatke fabričkih premaza koji se još uvek mogu nalaziti na tkanini.

(RTS)