Ne znaju kome pomažu, ali znaju zašto dolaze – Filip i Zoran heroji Instituta za transfuziju

Poseta lekaru može da izgleda srdačno u krugu poznatih lica, jer se dobrovoljni davaoci krvi i trombocita često vraćaju, pa atmosfera sa lekarima i tehničarima u Institutu za transfuziju postaje opuštena.

Filip Šanović dao je trombocite skoro 60 puta. Danas je dobio novu knjižicu, jer je prethodne dve popunio. Supruga ga je motivisala da postane dobrovoljni davalac trombocita.

„Moja supruga je našla na Fejsbuku udruženje Leuka, koje okuplja dobrovoljne davaoce, našla je apel za davaoce trombocita za jedno bolesno dete i tada sam prvi put došao, odradio to i sad nastavljam s tim. Kad god mogu, kad god sam u prilici ja dajem“, navodi Filip Šanović.

Najčešće ne zna za koga daje trombocite. Kako kaže – uvek ima nekog kome su potrebni.

Životni vek trombocita je kratak, pa ne postoji mogućnost stvaranja rezervi kao kod drugih komponenti krvi.

Ceo proces: popunjavanje upitnika i pregled, traje do sat i po. Uprkos tome, Filip uvek nađe društvo, pa vreme proleti.

„Jedini problem je što je ovde toliko udobno da ne može da se spava, pa, eto malo pričam okolo sa ovim ljudima okolo, našim domaćinima i tako, brzo prođe“, dodaje Filip.

I Zoran Smilić se u Insistutu oseća kao domaći. Krv daje već 23 godine. Danas mu je mali jubilej – 25. put kako seda u ovu stolicu. Njegov otac je dao krv više od 70 puta, zato je, kako tvrdi, bilo potpuno prirodno da nastavi njegovim stopama.

„Nikada nisam bio sa njim. Evo sad sam se nasmejao, jer stvarno nikada to nisam radio sa njim zajedno. Jednostavno čovek je to radio u svoje radno vreme i meni je to bilo onako drugačije. Pitao sam ga uvek zašto to radi. Nije imao nikada nikakav odgovor, jednostavno radio je jer je osećao neku potrebu i to je to“, objašnjava Zoran.

Najčešće ne zna kome pomaže. Ipak, ponekad nekom od rođaka njegovih prijatelja i poznanika zatreba krv, pa je motivacija još jača.

„Ovo sve radim iz razloga što smatram da je humano. Nadam se samo da ću biti dovoljno zdrav da dostignem bar broj davanja krvi koje je moj otac dao“, ističe Zoran.

Zalihe krvi uvek su potrebne, trenutno nedostaju gotovo sve krvne grupe.

„Mi bi na dnevnom nivou morali da prikupimo minimum 300 jedinica krvi. U toku naše radne nedelje nekih 1.500 jedinica je minimum da bi rezerve krvi bile stabilne, da bismo iimali za sve pacijente. Što se tiče trombocita to radimo u saradnji sa Klinikom za hematologiju i prema njihovim potrebama mi pozivamo dobrovoljne davaoce koji dolaze i dobrovoljno daju trombocite“, naglašava Nemanja Džodić, iz Instituta za transfuziju krvi.

Dobrovoljni davaoci mogu da budu svi zdravi ljudi od 18 do 60, odnosno 65 godina, u zavisnosti od toga da li doniraju krv ili trombocite.

U letnjem periodu ima najviše problema sa zalihama krvi zato što je veliki broj ljudi na odmoru. Tako da pre nego što krenete na odmor svratite do Instituta za transfuziju krvi i dajte krv.

(RTS)