Oko: Iran i Izrael, najava velikog sukoba

Iran je prvi put u istoriji sa svoje teritorije napao Izrael. Ispaljeno je ukupno 300 dronova i raketa, od kojih 99 odsto nije ostvarilo vojni cilj.  Iran, međutim, kaže da je ostvario svoje ciljeve.

Spektakl i simulacija

Vanredni profesor Fakulteta bezbednosti Vladimir Ajzenhamer smatra da je napad Irana sa vojnog aspekta neuspeh, ali ističe da to nije ni bio cilj Teherana.

„Iran je 72 časa ranije dojavio svim državama regiona, doslovce, rutu kako će se napad kretati, kao i kako će izgledati. Koliko god grubo izgleda, Iran je našao elegantno rešenje da se izvuče iz situacije u koju ga je stavio Izrael napadom na konzularno predstavništvo u Damasku. Iran nije mogao nemo da ćuti“, objašnjava Ajzenhamer.

Prema njegovim rečima, Iran je izveo simulaciju napada, bez velikih žrtvi i štete.

„Priređen je spektakl i simulacija. Pred domaćom publikom, čast revolucionerne garde je zadovoljena. Pitanje je koliko je Izrael zadovoljan, jer mi se čini da je namera Benjamina Netanjahua bila da uvuče više zapadne saveznike u sukob“, poručuje Ajzenhamer.

Odgovor i nuklearni arsenal

Ajzenhamer navodi da se sada postavlja pitanje da li će uslediti odgovor Izraela ili će Tel Aviv iskoristiti situaciju za regrutovanje saveznika iz regiona.

„Ako Izrael odluči da odgovori – to mora da bude podjednako spektakularno. Pitanje je šta Netanjahu želi da postigne. Ako smatra da je ovo trenutak da se završi sa palestinskim pitanjem, ovo je onda idealan trenutak da se razračuna sa Iranom. Dobro je što ne postoji šira zainteresovanost za to“, priča gost emisije Oko.

Na pitanje da li postoji mogućnost od nuklearne eskalacije sukoba, Ajzenhamer kaže da su podaci da Izrael ima oko 80 nuklearnih bojevih glava, ali smatra da nije država koja bi posegla za takvim arsenalom.

„Nuklearnom retorikom iz izraelskog kabineta se podgrevaju strahovi čitavog čovečanstva, ali to ostaje u domenu retorike. Ako Iran postane nuklearna sila, što se može desiti, u atmosferi mržnje, nuklearni okidači bi mogli da prorade“, navodi Ajzenhamer.

Šumovi između Tel Aviva i Vašingtona

Urednik portala Oko Momir Turudić kaže da je napad Irana bila demonstrancija onoga što može da uradi, kao i da je u političkom smislu reč o hronici jednog napada.

„Amerikanci su rekli da je u Kataru postignuta vrsta dogovora da odgovor bude takav da SAD ne moraju da se umešaju. Iran je u političkom smislu odgovorio, jer je to morao da uradi. Sve je bilo organizovano da nema velikih žrtava i štete“, navodi Turudić.

Naglašava da teško da se ovo može nazvati vojnim sukobom, već više spektaklom, čemu su mediji umnogome doprineli.

„Nije to bio masovni napad. Najavljen je i izveden i sa tim se stalo. Mnogo je opasnije da je ovo bio početak, odnosno prelaženje granice i da će svaki sledeći put biti mnogo teže i opasnije“, kaže Turudić.

Antiiranska koalicija

Turudić, takođe, smatra da mu se čini da izraelski premijer Netanjahu više ne sluša ni Ameriku, niti saveznike, što pokazuje i napad na konzulat, o kome Vašington nije bio ni obavešten.

„Očajnički je pokušaj Vašingtona da ne dođe do dalje eskalacije. Bojim se da je ta granica pređena, posle svega što Izrael radi u Gazi i akcijom u Damasku. Sve to liči na samostalno delovanje. Ako dođe do ikakvog odgovora, koji bi uključivao napad na iransku teritoriji, to bi vodilo do dalje eskalacije“, kaže Turudić.

Turudić ističe da vlada Benjamina Netanjahua „gura“ saveznike da se što više uključe u rat u Gazi.

„Sve se više govori o stvaranju antiiranske koalicije. U evropskim zemljama se, takođe, čuje da je potrebna šira i jača koalicija protiv Irana, za koji se kaže da je imperija zla i ko remeti mir na Bliskom istoku. Ova eskalacija je posledica buke koja postoji između Vašingtona i Tel Aviva“, objašnjava Turudić.

(RTS)