Zašto nam zima i praznici donose prazninu u duši

Zimski period i praznici kod dela ljudi ne donose osećaj radosti i euforije, već pojačano neraspoloženje, umor i bezvoljnost. Prof. dr Vladimir Diligenski objašnjava da takozvana praznična depresija nema sve karakteristike kliničke depresije, ali može biti veoma mučna za one koji je doživljavaju.

„Praznična depresija nema sve atribute depresivnosti nego praktično jedno loše raspoloženje. Očekivanje susreta sa najbližima i proslave praznika za dosta ljudi predstavlja stresnu situaciju i nešto što ih ubacuje u neraspoloženje“, navodi prof. dr Diligenski.

Prema njegovim rečima, iza takvog stanja često stoje nerešeni odnosi i unutrašnja preispitivanja.

„Iza toga obično stoje bračne svađe, loši odnosi ili osećaj da se ni od prošle godine ništa nije promenilo. Pojavljuje se i misao – svima je bolje, jedino meni nije, vreme prolazi, a ja sam i dalje isti“, ističe dr Diligenski.

Umor, nesanica i telesne tegobe kao najčešći simptomi

Pred praznike, kada se očekuju radost i optimizam, simptomi kod nekih ljudi mogu da se pojačaju. Kako objašnjava gost Jutarnjeg programa, najčešće se javljaju umor, nesanica i različite telesne smetnje.

„Prvo se javlja osećaj umora vezan za depresivno neraspoloženje, zatim nesanica koja je skoro redovna, uz osećaj telesnih tegoba – bolovi u mišićima, zamor, osećaj iscrpljenosti i neraspoloženja bez vidljivog razloga“, navodi psihoterapeut.

Dodaje da je često reč o unapred poznatom obrascu.

„Pacijenti koji imaju sezonsku, odnosno prazničnu depresiju, znaju da im se to ponavlja godinama. Unapred osećaju da će im biti loše i žele da krenu sa nekom zaštitnom terapijom, jer je taj osećaj veoma mučan“, objašnjava profesor.

Svetlost kao terapija i iskustva iz kliničke prakse

Kada ljudi prepoznaju početne simptome, pomoć je, kako kaže, lakša i efikasnija.

„Lakše im je pomoći jer unapred prepoznaju simptome. Mi onda, uz terapijske procedure, pokušavamo da to popravimo“, ističe profesor uz napomenu da sezonski afektivni poremećaj nije redak, posebno u severnim zemljama.

„U Skandinaviji je taj procenat između 10 i 20 odsto, jer veliki broj ljudi živi u mraku i bez dovoljno svetlosti. Jedna od terapija je boravak u svetloj prostoriji, uz lampe jačine oko 5.000 luksa, po dva do tri sata dnevno, što može značajno da popravi stanje“, objašnjava profesor.

Iako ne postoji precizna domaća statistika, iskustvo iz prakse pokazuje da se pacijenti sa ovim tegobama javljaju svake godine.

„Taj sezonski afektivni poremećaj nije nimalo naivan. Nekada ima obeležja ozbiljne endogene depresije i javlja se upravo zimi – kada je hladno, nema svetlosti i ljudi manje izlaze napolje.“

Socijalni kontakti kao važan oblik prevencije

Profesor naglašava da kvalitet života u velikoj meri zavisi od socijalnih odnosa i aktivnosti.

„Kvalitet života je u socijalnim relacijama. Treba da biramo sa kim provodimo vreme i da taj izbor bude pozitivan. Dobro je da se uključimo u događaje, koncerte i aktivnosti koje se dešavaju pred praznike, da unapred isplaniramo prijatna iskustva“, ističe on.

Prema njegovim rečima, svako aktivno uključivanje u život ima antidepresivni efekat.

„Svaka socijalna aktivnost je antidepresivno ponašanje – druženje, odlazak na posao, vođenje računa o izgledu. Postoji mnogo stvari i događaja koji mogu da poprave raspoloženje“, zaključuje prof. dr Vladimir Diligenski.

(RTS)