Više od 75 odsto odraslih u SAD ispunjava kriterijume za gojaznost, da li će se skale menjati

U studiji, koju su zajednički uradili istraživači Medicinskog centra Bet Izrael Dikones sa Harvarda i Univerziteta Jejl otkrio je da sam indeks telesne mase (BMI) može značajno da umanji broj gojaznih odraslih osoba u SAD, tačnije nova definicija gojaznosti mogla bi gotovo da udvostruči prevalenciju ovog stanja kod odraslih osoba u SAD.

Za studiju, objavljenu u časopisu JAMA Network Open, tim je koristio podatke iz Nacionalnog istraživanja o zdravlju i ishrani, nacionalnog istraživanja koje sprovode Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, a koje meri zdravlje i ishranu odraslih i dece u SAD.

Tim je proučio podatke više od 14.000 učesnika koji predstavljaju 237,7 miliona odraslih između 2017. i 2023. godine, primenjujući predložene kriterijume za gojaznost Lanset komisije zajedno sa BMI.

Otkrili su da procenjeno da 75,2 odsto odraslih osoba u SAD ispunjava kriterijume za gojaznost koristeći BMI i dodatne telesne mere, u poređenju sa 40 odsto kada je pregledan samo BMI.

Kako se navodi, decenijama su se doktori oslanjali na BMI, alat koji koristi visinu i težinu za procenu telesne masti – kako bi utvrdili gojaznost, a nova studija predlaže redefinisanje gojaznosti dodavanjem telesne masti i zdravstvenog stanja BMI.

Usvajanje nove definicije

Ranije ove godine, Komisija za dijabetes i endokrinologiju časopisa Lanset predložila je revidiranu definiciju gojaznosti koja uključuje obim struka, odnos struka i bokova, te odnos struka i visine. Više od 70 medicinskih organizacija širom sveta podržalo je definiciju, ali njena upotreba u praksi nije procenjena.

„BMI je standardna mera za određivanje kriterijuma za gojaznost. To je najšire poznata metrika“, rekla je za ABC News kardiolog na Medicinskom fakultetu Jejl, i koautorika nove studije Erika Spac.

Napomenula je da sam BMI ne uzima u obzir masno tkivo, koje skladišti energiju, izoluje organe i proizvodi hormone koji regulišu apetit.

Prema njenim rečima masno tkivo je manje vidljivo od drugih vrsta masti, ali je „više povezano s visokim krvnim pritiskom, dijabetesom i srčanim bolestima“.

Vanredna profesorka medicine i pedijatrije u Opštoj bolnici Masačusets pri Harvardu Fatima Kodi Stanford, a koja nije bila uključena u studiju, izjavila je da nalazi pružaju uvid u to koliko je gojaznost rasprostranjena u SAD.

„Zaista imamo veliki problem. Gojaznost je daleko najznačajnija hronična bolest u ljudskoj istoriji. I ova Lanset komisija nam zaista daje osećaj koliko je značajna i koliko moramo bolje da radimo na njenom lečenju, obezbedimo da imamo kliničare koji su obučeni da identifikuju ne samo samu gojaznost, već i preko 230 hroničnih bolesti povezanih s njom i osiguraju da imamo zdravije društvo“, rekla je ona.

Navodi se da je kod gotovo četiri od 10 odraslih osoba sa „normalnim“ BMI utvrđeno da imaju višak telesne masti kada su primenjene i mere zasnovane na obimu struka.

Studija je takođe otkrila da se prevalencija gojaznosti naglo povećava s godinama i da je bila veća među odraslim hispanoameričkim stanovništvom, iako su stope bile slične među muškarcima i ženama.

Autori su istakli da studija ima ograničenja budući da su gotovo svi odrasli stariji od 50 godina klasifikovani kao gojazni prema novoj definiciji, zbog čega su potrebni i pragovi specifični za starosnu dob.

Takođe su naglasili da, budući da će novi kriterijumi verovatno podići trenutne procene gojaznosti, treba sprovesti više istraživanja pre nego što se nova definicija široko usvoji.

(RTS)