Na današnji dan Spasitelj u noći u kojoj predavaše sebe za život sveta ustanovljuje svetu liturgiju ili božanstvenu evharistiju, ustanovljuje i zapravo daje kao nasleđe hrišćanima, svim zajedničarima Hristovim, u okviru koje su pozvani da jedu i piju za trpezom Njegovom, za trpezom Carstva nebeskoga i da na taj način imaju dar da se na najneposredni mogući način sjedinjuju sa Hristom i da istovremeno predukušaju Carstvo nebesko i istovremeno imaju mogućnost da se obožuju.
Zato je značaj ovoga dana toliko važan i upravo zbog toga na današnji dan biva služena liturgija Vasilija Velikog u okviru koje se čini spomen ustanove liturgije.
Svedoci smo da ima dosta verujućih u hramovima SPC, posebno u ovoj nedelji, Strasnoj nedelji. Neki dolaze verujući po prvi put. Šta je ono što svako od nas treba da zna?
– Budući da je ovaj period zapravo najvažniji i najstariji period na nivou cele liturgijske godine, pravoslavni hrišćani bi trebalo da uzmu što aktivnije učešća u bogosluženjima naše crkve, počevši od Velikog četvrtka, preko Velikog petka, Velike subote i na sam dan Vaskrs, da ne samo dolaze u sve te hramove, nego i da se pristupa ispovesti, svetoj tajna ispovesti, pokajanja i naravno da se pričeste telom i krvlju Gospodnjom kako bi u pravom smislu reči razumeli ono što Spasitelj govori prilikom ustanove liturgije na Veliki četvrtak: „Primite, jedite ovo je telo moje, pijte od nje svi, ovo je krv moja.“ A opet istovremeno i reči „ko jede telo moje, pije krv moju, u meni prebiva i ja u njemu“.
To je iskustvo koje bi trebalo da odlikuje njihov život ne samo ovih dana nego tokom cele godine i da blagodat koji primaju i darove koje dobijaju pričešćem telom i krvlju Gospodnjom čuvaju i umnožavaju između dve liturgije tokom cele godine.
Po izlasku iz hrama i kada želimo da duh sveti i blagodet duha svetog ostanu što više i što duže u nama, zašto je važna rečenica koju su sveti oci često govorili da Gospod ume da kaže: „Čekam te napolju?“
– Veličanstven je dar zapravo živeti u crkvi, kao pravoslavni hrišćanin ili hrišćanka. Kada bi neko mogao duhovnim očima da vidi iskustvo učešća u jednoj liturgiji video bi jednu zaista čudesnu kišu blagodati koja pada na svakoga ko dolazi u sve te hramove Božje i koji učestvuje u bogosluženju.
Ali tu blagodat treba da čuvamo između dve liturgije, odnosno po završetku jedne u iščekivanju druge liturgije. A blagodat se čuva odgovornim i ozbiljnim hrišćanskim i podvižničkim načinom života, tako što najpre ispunjavamo one zapovesti koje su najvažnije o ljubavi prema Bogu i prema bližnjima i da otvaramo svoje srce za Gospoda.
Jer bez otvorenog srca naprosto neće blagodat naći toliko ploda u našem životima. Uostalom, Spasitelj nam u Otkrivenju Jovanovom kaže: „Evo stojim kod vrata i kucam, ko otvori ući ću i večeraću sa njim.”
To je suštinska poruka da Gospod nas želi slobodne, otvorenog srca i zato će zajednica koja bude uspostavljena jačati u blagodati Duha Svetoga upravo ako otvorimo svoje srce i dopustimo da Bogočovek Hristos preobražava nas i naše živote.
Šta je neka Vaša lična poruka pred najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs?
– Budući da period u kome se nalazimo, to jest proslava praznika vaskrsenja Hristovog na godišnjem nivou jeste jedan od najvažnijih perioda na nivou cele godine. Poruka je vrlo jasna – ako Hristos ne ustade uzalud vera naša i prazna je propoved naša. I zaista, zašto tražimo živoga među mrtvima, kao što govore anđeli onima koji su tražili telo Spasiteljeva u grobu.
Jer Hristos vaskrse iz mrtvih i nijednoga u grobu. Hristos vaskrse s krstom siđe i pokida sve okove smrti i onda uziđe na nebo i uzvede nas na tron Nebeskog Oca i podari nam poputninu za život večni, ustanovi Evharistiju i pokaza da više nema propadljivosti, truležnosti i da je smrt izgubila svoju silu.
Hristos vaskrse i nijednoga u grobu!
(RTS)
