Roditelji se suočavaju sa mnogim izazovima. I kao što svi otkriju, postoji mnoštvo izazova koje nisu mogli ni da pretpostave pre nego što su dobili decu. Terapeuti su izdvojili pet za koje smatraju da su najteži.
1. Kako vaspitavati dete koje imate, a ne dete koje biste želeli da imate
Često pokušavamo da vaspitamo svoju decu na osnovu toga kakvi mislimo da bi trebalo da budu, umesto na osnovu toga kakvi jesu. Ili su jednostavno veoma drugačiji od svojih roditelja. Pokušaj da roditelji uvide njihovu stranu stvari postaje stalna, iscrpljujuća borba.
Očekivano je da će roditelji biti razočarani kada shvatite da im dete nije ono što su mislili da će biti. Možda će morati da se odreknu određenih snova koje su imali za budućnost svog deteta kada shvatite da neće krenuti putem kojim su se nadali.
Međutim, trebalo bi da znaju da kada jednom puste i prihvate ko je njihovo dete, može se razviti drugačija vrsta ljubavi. Moći će jasno da ga vide onakvim kakvo zaista jeste.
Istinsko prihvatanje je jedan od najmoćnijih dokaza ljubavi koju roditelj može da pruži svom detetu. To je osnova za toliko stvari, uključujući sposobnost da razviju i saopšte razumna očekivanja za prikladno ponašanje. Stare borbe za moć nestaju, što može dati prostor da neguju nove aspekte odnosa sa decom.
2. Kako dozvoliti detetu da iskusi bol posledica vlastitih postupaka
Generalno, terapeuti se slažu da nije dobra ideja pokušavati da zaštitite svoje dete od posledica njegovih postupaka.
Kako će inače da nauči iz svojih loših izbora, ako mu oduzmete prirodne posledice tih izbora?
3. Kako se suočiti sa osudom, stidom i krivicom
Ako roditelji imaju dete koje se ponaša buntovno i upušta u druga rizična ponašanja – ima ispade besa u javnosti, viče, ne sluša ili je nepodnošljivo nemirno – verovatno su se suočili sa „tim pogledom“, što od rodbine i prijatelja, što od nepoznatih ljudi. Taj pogled koji kaže: „Šta nije u redu sa tobom? Zašto ne preduzimaš nešto povodom ponašanja svog deteta?!“
Zbog tog pogleda možete se osećati kao užasan roditelj, čak i ako znate da radite sve što možete da odgajite svoje dete najbolje što znate. A istina je da će vas drugi verovatno osuđivati – to je ljudska priroda.
Ako ste u ovoj situaciji, prirodno je da brinete da će vas dete razočarati ili osramotiti. Takođe je prirodno da brinete o tome kako će drugi reagovati na loše ponašanje vašeg deteta i kriviti vas.
Međutim, ako pokušavate da zamislite šta sve drugi misle, u 95 odsto slučajeva ćete pročitati nešto negativno. To je zato što kad god smo negativni, tumačimo i tuđu percepciju o nama kao negativnu. I u tim situacijama ne čitamo misli ljudi tražeći nadu. Čitamo ih tražeći kritiku – posebno kada nešto krene naopako.
Zato, kada osetite da pokušavate da pogodite šta vaš komšija, vaša svekrva ili vaši prijatelji misle, recite sebi: „Ja nisam čitač misli; ne znam šta misle.“
Zaustavite misli koje vam se vrte u glavi i krenite dalje. Ovo je takođe deo procesa učenja kako da se uključite u „pozitivan samorazgovor“, odnosno da razgovarate sa sobom na način koji podstiče smirenost i nadu, umesto panike.
4. Kako se nositi sa situacijom kada vam dete kaže „Mrzim te!“
Jedna od najtežih stvari sa kojima se roditelji suočavaju jeste kada je njihovo dete zlobno, grubo ili ih ne poštuje. Dete je možda oduvek bilo takvo. Ili se promena u njihovoj ličnosti mogla dogoditi naizgled preko noći – možda kada su ušli u tinejdžerske godine.
Jednog dana vaše desetogodišnje dete voli da bude sa vama. Sledećeg dana viče: „Mrzim te“, vređa vas i odbija da ide bilo kuda sa vama.
Reči „mrzim te“ mogu imati moć da svakog roditelja dovedu do suza ili besa. Mogu ih naterati da se osećaju kao da su najgori roditelji na svetu i da se pitaju gde su pogrešili.
Deca znaju da izgovaranje ovih reči može paralizovati roditelja tokom svađe, zbog čega i koriste ovu taktiku da bi dobili ono što žele.
Koliko god je teško, roditelji bi trebalo da ne doživljavaju lično ponašanje svog deteta, čak i kada kaže da ih mrzi. Kada personalizuju stvari, veoma je teško biti objektivan i kako reagovati u tom trenutku.
Dobra stvar koju treba uraditi kada se ovo desi je da stanu, udahnu i odgovore nečim poput: „Ne pričamo sad o tome. Pričamo o činjenici da treba da uradiš domaći zadatak.“
Takođe možda da se zapitaju: „Šta moje dete očekuje od mene u ovom trenutku?“
5. Kako ih pustiti
Tokom prepubertetskog i adolescentskog perioda deteta, roditelji se stalno suočavaju sa izazovom da ih puste da budu samostalni. Ovo je posebno teško ako se čini da dete mora da nauči stvari na teži način.
Prirodan deo adolescencije je preuzimanje rizika – što često rezultira kršenjem pravila i neprikladnim ponašanjem. Izuzetno je važno, ističu terapeuti, da roditelji budu u stanju da ućutkaju svoju emocionalnu reakciju na loše ponašanje deteta.
Emocionalni odgovori uključuju osećaj krivice, sramote, stida ili razočaranja. Roditelji, kada deca odrastu, moraju malo da se povuku i postanu treneri i učitelji dozvoljavajući deci da počnu da igraju svoju igru života.
Naravno da i dalje vole svoju decu kao ljude, ali moraju da im daju prostora za učenje, prostora za pokušaje i greške.
Koliko god ponekad bilo bolno prihvatiti, deca se rađaju da bi se udaljila od roditelja.
Umesto savršen, budite dovoljno dobar roditelj
Roditeljima je teško da shvate šta je ispravno. A istina je da ne postoji uvek pravi odgovor. Važno je prihvatiti da postoje izbori koje treba napraviti i da izbori često dolaze sa anksioznošću.
Zapamtite da radite najbolje što možete i da nećete biti savršeni. Važnije od pokušaja da budete savršen roditelj jeste biti „dovoljno dobar“ roditelj.
„Dovoljno dobar“ roditelj brine o svom detetu i trudi se najbolje što može. Teške situacije su deo života – ali ove situacije pomažu da učimo i rastemo.
Nemoguće je zaštititi decu od svega lošeg što im se može dogoditi. Ili od loših izbora koje mogu napraviti. Ali može im se pomoći da uče iz loših situacija u koje sami upadaju.
Deca verovatno neće u tom trenutku biti zahvalna što su ostavljena da se sama muče i trpe posledice, ali kada odrastu mnoge roditelje iznenadi kada priznaju da su im njihovi saveti, podučavanje ili postavljanje ograničenja napravila pozitivnu razliku u njihovom životu.
(RTS)