Običaji uoči Vaskrsa – koliko poštujemo praznične poruke i tradiciju

Ko smo i kakvi smo, koje vrednosti i obrasce ponašanja ćemo usvojiti i slediti, zavisi od nas, ali umnogome i od naših predaka i naše porodice. Iz kuće obično preuzimamo i običaje koje ćemo poštovati. Koliko se to primećuje u pripremi za Vaskrs, svedoči i Bojana Cvetković, profesorka biologije u gimnaziji.

Jaja uvek farbate na Veliki četvrtak, mada mnogi to rade i na Veliki petak, pa čak i u subotu?

– Taj običaj sam usvojila od svoje nane, dakle, još kao devojčica sam s njom to učila, ona me je naučila da se četvrtkom farbaju jaja, i to je ostalo tradicionalno do danas.

Bakinu tradiciju ste nastavili, da li ste i neki bakin recept uzeli najpre kada je reč o farbanju i ukrašavanju jaja?

– Ova jaja koja se farbaju u lukovini, to je stari način farbanja, jaje se skuva, uzme se čarapa, stavi se listić na jaje i uvije se čarapom i koncem i stavi se u lukovinu, i to tako ispadne. Međutim, ja sam kasnije razvila još neke tehnike nove.Ovo je takođe zanimljivo, radi se sa krep papirom, krep papir se iseče na kvadratiće, potopi se u sirće i onda se svako jaje kuvano umota u taj krep papir i poređa se u jednu plastičnu posudu i jako dobar efekat se dobije. Prethodnu čuvarkuću nosim u zelenu travu, zato što je zelena trava podstiče na mladost, na rađanje, ne baca se u smeće, već se ostavlja.

Pored jaja, šta će biti na vašoj trpezi u nedelju – koji su to specijaliteti koje pripremate samo za Vaskrs?

– Pored jaja takođe jedan nanin stari recept su neke slatke pletenice i krugovi sa jajetom u sredini i to se tradicionalno pravi samo za Uskrs.

Dok se pripremamo za Vaskrs, važno je da razmišljamo i o stradanju Hristovom i njegovoj pobedi kada je vaskrsao iz mrtvih. Tužioci Isusa Hrista bili su oni koji su mu zavideli na tome što je činio velika čuda, koja oni nisu mogli da čine. A onaj koji mu je presudio, javno je rekao da Isus nije uradio ništa da bi bio osuđen na smrt. Razapet je nevin. Stradao je ne za svoj greh, već za naše grehe.

Koliko smo kao pojedinci danas spremni da se žrtvujemo zarad kolektivnog dobra?

– Verujem i svedok sam takvih ljudi koji jesu spremni da se žrtvuju zarad kolektiva, bitno je poštovanje, saradnja među ljudima, i u porodici mora da postoji poštovanje i saradnja i ljubav da bi se sve to iznelo.

Da nema velike radosti bez prethodno velike patnje, iskušenja, žrtve, uči nas Vaskrs, kome prethodi najtužniji dan. A svakog dana, koliko god bili tužni ili sretni, ne činimo zlo ni sebi ni drugima, već činimo dobro i sebi i drugima.

(RTS)