Na šta psiholozi misle kada nam savetuju da postavimo granice

Mnogi misle da postavljaju granice kada kažu određene stvari, poput:

„Zaista moraš da prestaneš da dolaziš nenajavljeno.“ „Ne razgovaraj sa mnom tako.“ „Ako ne možeš da poštuješ moje potrebe, prekidam svaki kontakt.“

Ali kao i veći deo terapijskog žargona koji se infiltrira u društvene medije i našu kulturu uopšte, značenje „granica“ se izgubilo u prevodu.

Nedra Glover Tavvab, terapeutkinja i autorka knjige Postavi granice, pronađi mir ističe da je postavljanje granica zdrav način izražavanja naših potreba i očekivanja – i mogu nam pomoći da negujemo jače veze sa značajnim osobama u našim životima.

Kako postavljati granicu

Recimo da vam majka često komentariše težinu. Ako je zamolite da prestane da pominje vašu kilažu, to je zahtev, a ne granica.

Ako ona ignoriše taj zahtev, onda možete postaviti granicu. Jedan od načina je da sprečite da njeno mišljenje o vašem telu postane vaše uverenje.

„Ne moram da joj šaljem knjige; ne moram da vodim razgovore o zdravlju“, objašnjava terapeutkinja K. C. Dejvis. „Ne moram da je ubeđujem da sam zdrava. Samo kažem: ‘U redu, mama’ i idem dalje.“

Granicu možete postaviti i jasnom izjavom. Na primer, ako vam se tinejdžer drsko obraća možete reći: „Želim da razgovaram sa tobom, ali neću nastaviti da razgovaram sa nekim ko me vređa.“

Ili možete postaviti tihu granicu. Ako vam prijatelj pošalje tekstualnu poruku koja vam stvara nelagodu, na primer, možete da izaberete da ne odgovorite.

Kako granica može da ojača vezu

Kada postavljamo ograničenja ili granice za sebe, povlačimo liniju između naših potreba i potreba drugih ljudi – i to nam pomaže da održavamo zdrave odnose, naglašava Ketrin A. Sanderson, profesorka psihologije na koledžu Amherst.

Ako ne postavimo granice, ignorisanje tih potreba može dovesti do naše emocionalne „eksplozije“. A to je zato što nismo razmišljali o tome šta nam je potrebno u vezi.

Međutim, ponekad druga osoba nije sposobna da vam pruži tačno ono što želite. U tim slučajevima, ako i dalje želite vezu, možete koristiti granice da biste održali vezu koja vam prija.

Gospođa Dejvis se prisetila vremena kada joj je postavljanje granice pomoglo da se oseća manje ogorčeno prema prijateljici.

„Dogovarale bismo se da se družimo, a ona se ne bi pojavila, ili bih otišla po nju, a ona ne bi otvorila vrata“, navodi Dejvisova. „To me je izluđivalo.“

Na kraju, značajno je smanjila broj pokušaje da se dogovara sa prijateljicom i prestala je da očekuje da će se ona promeniti, ali nije pokušavala da kontroliše njeno ponašanje. Sada, kada se viđaju, to je samo nekoliko puta godišnje, ali Dejvisova kaže da može u potpunosti da uživa u ovim druženjima.

Da li je vrsta granice bitna prilikom izgradnje veze

Stručnjaci za mentalno zdravlje prepoznaju tri vrste granica: krute, porozne i zdrave.

Neko sa krutim granicama nastoji da izbegava bliske odnose, ima poteškoća da poveruje drugima i malo je verovatno da će tražiti pomoć. S druge strane, ljudi sa poroznim granicama imaju sklonost da previše dele lične informacije, dozvoljavaju sebi da budu nepoštovani, previše se upliću u tuđe probleme i teško im je da kažu „ne“.

Tipično, ljudi pokazuju mešavinu ovih različitih vrsta granica, u zavisnosti od veze. Na primer, mogu imati poroznu granicu sa svojim romantičnim partnerom i krutu granicu sa kolegom.

Idealno bi bilo da svi teže zdravim granicama – to znači da cenimo sopstvene želje i potrebe, da se otvorimo bliskosti kada to želimo i da kažemo „ne“ kada je to potrebno.

„Želimo da se nađemo u toj zoni gde postoji izvesna ravnoteža i fleksibilnost“, navodi Tavvab, dodajući da previše krute ili porozne granice mogu stvoriti pukotine u vezama.

Šta ako vaše granice nekoga ljute

Ponekad će ljudi protumačiti vaše granice kao uznemirujuće ili čak bolne. Možda će „pokušati iznova i iznova da prelaze granicu“, napominje dr Sanderson. „To postaje zaista negativan ciklus.“

Ali čak i ako granica deluje nerazumno, nepravedno ili jednostavno glupo, njeno poštovanje gradi jači odnos.

Može pomoći iskren razgovor o povređenim osećanjima, a možda čak i pregovaranje, savetuje psiholog. Na primer, ako je vaš supružnik frustriran jer odbijate da razgovarate o teškoj svađi od prethodnog dana, možete razmotriti popuštanje te granice pošto ste imali priliku da se smirite.

„Ne kažemo: ‘Ne volim te’ – ne kažemo: ‘Ne verujem ti’“, navodi dr Sanderson. „Kažemo: ‘Što se mene tiče, trenutno ne mogu da pričam o tome.’“

(RTS)