Koliko je „buđenje s petlovima“ zaista zdravo

Poruka je jednostavna: ustanite ranije – bićete uspešniji. Međutim, nauka nudi složeniju sliku. Za mnoge ljude buđenje u 5 ujutru nije pitanje discipline, već biologije.

Ključni pojam je hronotip – individualni biološki ritam koji određuje kada se prirodno osećamo budno ili pospano. Istraživanja pokazuju da je hronotip delimično genetski uslovljen i da se menja tokom života: adolescenti su skloni kasnijem odlasku na spavanje, dok se sa godinama ritam često pomera ka ranijem buđenju.

Većina ljudi nije ni izrazita „ševa“ ni izrazita „sova“, već negde između.

Jutarnji tipovi lako ustaju rano, često i bez alarma, i tada su najproduktivniji.

Večernji tipovi dostižu vrhunac energije kasnije tokom dana i bolje funkcionišu uveče.

Prednost ševa – stvar biologije ili sistema?

Studije pokazuju da jutarnji tipovi češće beleže bolji školski i akademski uspeh, ređe prijavljuju upotrebu psihoaktivnih supstanci i češće redovno vežbaju. Sa druge strane, večernji tipovi u proseku prijavljuju više stresa, umora i sagorevanja.

Jedno od objašnjenja leži u pojmu „socijalni džetleg“ – neskladu između unutrašnjeg biološkog sata i društvenih obaveza. Savremeno društvo organizovano je oko ranog početka radnog dana i škole.

„Kada se prirodni ritam poklapa sa tim rasporedom, lakše je održati visok učinak. Kada se ne poklapa, javlja se hroničan nedostatak sna i povećan rizik od zdravstvenih problema, poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska i gojaznosti“, objasnio je prof. Kristof Randler sa Univerziteta u Tibingenu.

Zato rano buđenje samo po sebi ne stvara uspeh. Ljudi postižu najbolje rezultate kada su im obaveze usklađene sa biološkim ritmom, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu The Conversation.

Može li se hronotip promeniti?

Hronotip nije lako promeniti, ali manja prilagođavanja mogu pomoći. Umesto naglog pomeranja alarma, preporučuje se postepeno raniji odlazak na spavanje, uključujući vikende. Jutarnje izlaganje dnevnoj svetlosti i ograničenje ekrana uveče takođe mogu olakšati raniji ritam.

Ipak, biologija postavlja granice. Početni nalet energije nakon uvođenja nove rutine često je posledica motivacije, a ne trajne promene unutrašnjeg sata.

Stručnjaci savetuju vođenje dnevnika spavanja, praćenje nivoa energije tokom dana i obraćanje pažnje na to koliko brzo zaspite. Slobodni dani bez obaveza često najbolje otkrivaju prirodni obrazac sna.

Zaključak je jednostavan: prava produktivnost ne leži u tome da li ustajete u pet ujutru, već u tome da svoje obaveze uskladite sa načinom na koji vaš mozak i telo zaista funkcionišu, zaključio je prof. Kristof Randler sa Univerziteta u Tibingenu.

(RTS)