Kako turizam može da postane deo brige o zdravlju

O tome koliko odmor, promena okruženja i nova iskustva mogu da utiču na psihičko stanje, i da li bismo i mi u Srbiji mogli da uvedemo sličnu praksu za RTS su govorili psiholog Jovana Stojković, i direktor Turističke Organizacije Beograd Miodrag Popović.

Kada putujemo, kažu stručnjaci, „okrećemo se sebi“, i neretko, neki ljudi na put gledaju kao na beg od problema.

„To je zapravo i sjedinjavanje sa svojom porodicom, jer se u gradu mnogo brzo živi, tako da, nekada znamo da prenapumpamo stvari i probleme koji se dešavaju, tako da je putovanje svakako uvek dobar izbor“, rekla je Stojkovićeva.

„Vi menjate ambijent, iskačete iz onog sveta u kome ste do tog trenutka živeli i jednostavno, bar na neko vreme nemate one brige i svakodnevne rutine. E sad, tu su se umešali u međuvremenu mobilni telefoni, i ljudi ne pamte gde su bili ako ne pogledaju u telefon i gomile slika koje su napravili. I kad ih pitate šta su zapamtili, moraju opet da pogledaju u telefon da vide šta su zapamtili.

To je opet druga vrsta borbe koju imate, ali ni to nije loše jer se sve to kači na društvene mreže, onda vas mnogo ljudi vidi, kao na primer, kada nam dođu naši dragi kineski gosti, oni negde u proseku, kako smo računali preko mreže Vičet, koja objedinjuje sve ono što imamo ovde, za četiri ili pet dana oni snime između 700 i hiljadu fotografija. Sve to ide u prilog tezi švedskih lekara koji upravo pokušavaju na taj način da terapeutski deluju na svoje građane“, rekao je Popović, i dodao da smatra da naše društvo nije daleko od takve prakse.

Popović navodi da je i Mark Tven, u čije vreme nije bilo turizma već su to bila isključivo putovanja, svojevremeno govorio da su „putovanja ubica predrasuda“.

Ljudi i sami, sve više, i bez konsultovanja sa stručnjacima umeju da sami sebi odrede nešto poput produženog vikenda, koji kao mali odmor ima povoljan efekat. Češći a kraći odmori nisu tako nedostižan cilj, a korisni su.

„Kada je sagorevanje u pitanju, mislim da je putovanje odlično, sagorevanje na poslu, neki porodični problemi mogu dovesti do nekog poboljšanja odnosa. Tu vidimo kada bračni par ili porodica odu na put, kako se slažemo, tu vidimo da li se slažu, da li su i dalje funkcionalni ili postaju disfunkcionalni“, objasnila je Stojkovićeva, i dodala da postoji jedna grupa ljudi, obično anksioznih, kojima je putovanje stres, ali i da se sa njima profesionalnim radom postiže uspeh u olakšavanju situacije.

„To je točak koji vrti u mestu. Poenta je da lekovima ili na drugi način, da smanjite skinete nogu sa gasa kako biste izašli iz tog blata u kom se trenutno nalazite. Postoji drugi način – odete na put, izađete i promenite automobil“, smatra Popović.

Za putovanjem treba da postoji i volja, naročito kada je u pitanju starost turista, u čemu je uočljiva izvesna razlika između turista iz nekih drugih zemalja i iz naše zemlje. Godine i određene bolesti nekim ljudima umeju da budu izgovor i razlog da ne odu na put.

„Kada odemo na neke destinacije vidimo da i ljudi u zrelijim godinama idu na dalje destinacije što je kod naših na primer penzionera to isključivo banja, pa je negde nama to i kulturološki“, smatra psiholog Jovana Stojković.

(RTS)