Izveštaj o Poglavlju 27: Dobar ili delimičan nivo usklađenosti sa pravnim tekovinama EU, nedostaje primena zakona

Iako je usvojen Zakon o zaštiti vazduha, on ne rešava ključne uzroke zagađenja, a zagađen vazduh je dalje jedan od najvećih zdravstvenih rizika za građane Srbije.

„Jedan od problema što se godišnji izveštaji agencije koji su jedini zvanični verifikovani i na osnovu kojih lokalne samouprave prave planove kvaliteta vazduha se objavljuju sa velikim zakašnjenjem. Ono što je praksa pokazala da se zagađivači vrlo retko kažnjavaju ili kada se kažnjavaju, onda im se onda im se propisuju privredni prestupi umesto krivičnih, jer su oni mnogo blaži i dozvoljavaju im da nastave da rade uz plaćanje neke simbolične kazne“, rekla je Mirjana Jovanović iz Beogradske otvorene škole.

Kada je reč o upravljanju otpadom, i dalje postoji potreba za uvođenjem sistema proširene odgovornosti za određene tokove otpada, u skladu sa načelom „zagađivač plaća”. Raste broj divljih deponija a i požara na njima.

„Ono što je evidentno jeste da je Evropska komisija primetila da smo imali ozbiljnih problema sa sanitarnim deponijom Duboko, koja je nažalost zatvorena i koja je posle ogromnih investicija, milionskih, ostavila na cedilu 360.000 stanovnika koji danas nemaju u suštini adekvatan sistem za upravljanje otpadom; 2.171 požar imali smo tokom 2024. godine po zvaničnim podacijama MUP-a, što znači da je svakoga dana u proseku šest požara na deponijama bilo u Srbiji, što je prouzrokovalo izuzetno značajno zagađenje. Ovo je porast od skoro 50 odsto u odnosu na 2023. godinu“, kaže Igor Jezdimirović iz „Inženjera zaštite životne sredine“.

Povećana je površine zaštićenih područja na 9,34 odsto teritorije Srbije.

Upravljači zaštićenih područja susreću se sa ogromnim problemima. Počev od toga da su planska dokumenta nižeg reda nisu saglašena sa aktom o proglašenju, preko statusa i položaja čuvara zaštićenih područja do sistema finansiranja koji još uvek nije napređen, neadekvatan i naravno nedovoljan za ono čime se upravljači suočavaju.

„Još uvek Srbija nema funkcionalan sistem klimatske politike. Donegde imamo zakone, imamo strategije, taj deo je manje više završen i usvojen. Međutim, fale nam podzakonska akta. Postoji nedostatak i što se tiče same implementacije mera. One su neefikasne i vrlo spore, a imamo problem i sa izveštavanjem obzirom da je taj sistem uspostavljen ali ne do kraja“, kaže Ivana Jovčić iz Centra za unapređenje životne sredine.

Srbija treba da ubrza usvajanje novog zakona o vodama u skladu sa pravnim tekovinama EU, kao i zakona o vodi za piće. Jedan od prioriteta je izgradnja i održavanje postrojenja za tretman otpadnih voda. I dalje su izazovi bespravna seča i neadekvatno upravljanje privatnim šumama.

(RTS)