Društvene mreže ili lično upućene želje – novo vreme, novi simboli i čestitke

Marjanovićeva kaže da je tradicionalni model kulture, nešto što je povezano ipak, sa seoskim stanovništvom: „Naše seosko stanovništvo se pomerilo ka gradu, sad je to već drugačije, i sva ta simbolika praznična je malo drugačija, malo više drugačija i naravno vreme informatike menja sve“.

Činjenica je da se vid držanja do običaja i tradicije ipak prilagodi modernom načinu života.

„Ti rituali, to su simbolične radnje koje želimo da sa tim popunimo ono što je praznična atmosfera, i naravno da smo mi danas okruženi već svim tim i novim i izmišljenim simbolima koji nas uvode u sad jedno drugo vreme. Sad izlazimo iz neke svakodnevice, ulazimo u to praznično vreme, a nekako je i zima, to mrtvilo kad sve miruje, sve ovo što oko nas šljašti, sve nas mami da razmišljamo na drugi način i da se nekako hranimo onim što mislimo da znamo, i što mislimo da jeste deo našeg identiteta”, objasnila je Marjanovićeva i dodala da je i savremenog čoveku važno držanje do tradicije, ali u skladu sa vremenom u kome živimo.

Postoji dilema o tome da li društvene mreže obogaćuju način na koji prenosimo tradiciju, ili je osiromašuju i drže na simboličkom nivou koji ne razumemo.

„Ne možemo mi toliko baš da uđemo u glave mladih ljudi. To je sad već postala praksa više od decenije. Čim je dobijena ta mogućnost. Meni je bila lepota kad su se pisale čestitke. Sad to više niko ne radi. Moje kolege koje prate te SMS poruke praznične, i ti tekstovi su od onih skaradnih do smešnih. Zaista, to treba prikupiti i analizirati. Mislim da će doći tek to na sto stručnjacima za analizu”, rekla je gošća Beogradske hronike.

Međutim, kako dodaje Marjanovićeva to je sve primereno vremenu u kojem se živi: „Ne možete se vi odvojiti od telefona, od ekrana, od kompjutera, od tih cirkularnih poruka i pisanja. to je sad već postala naša svakodnevica, i to je vreme u kojem se živi, ali treba imati meru u tome”. Ističe da nismo ugroženi, i da „nismo izgubili identitet i praznike“, jer se oni svakako – čestitaju.

Svaki praznik ima svoju simboliku, ili scenografiju koja psihološki utiče na zajednice i njeni pripadnici počnu da se ponašaju na određen način. Dešava se da se i deo društva koji ne spada u vernike, uključuje u lepezu i lanac slanja čestitiki i novih ponašanja za koje misle da su tradicionalni.

„Ja zaista ne kritikujem i ne želim da dajem modele. Jer ono što je bilo u tradicionalnom modelu, to je bilo primereno vremenu u kojem se živelo, prostoru, kako se živelo i verovanjima u šta su ljudi verovali”, zaključila je gošća RTS-a, etnolog Vesna Marjanović.

(RTS)