Zvuči kao neka vrsta seksističkog stereotipa, ali žene zaista – generalno – hrču manje od muškaraca. Doktor Rajan Čin To Čeong, otorinolaringolog u klinici Univerzitetskog koledža u Londonu, kaže da muškarci hrču skoro dvostruko češće nego žene.
„Ali ta razlika se smanjuje u dve određene tačke u životu žena“, napominje. „Jedna je posle menopauze, obično između 45. i 55. godine. Druga je trudnoća, posebno u trećem trimestru.“
Do hrkanja dolazi kada je protok vazduha delimično blokiran kroz gornje disajne puteve, što uzrokuje vibracije u zadnjem delu nosa, mekom nepcu, grlu, jeziku ili epiglotisu („poklopcu“ iznad dušnika). To se dešava zato što se mišići disajnih puteva opuštaju dok spavamo, a gravitacija ih vuče nadole kada ležimo u krevetu.
Drugi faktori mogu povećati našu sklonost ka hrkanju. Alkohol dodatno opušta mišiće. Višak kilograma vrši pritisak na grlo. Alergije, nosni polipi, devijacija septuma ili jednostavno jaka prehlada mogu blokirati disajne puteve.
Ženski hormoni, poput estrogena i progesterona, izgleda da održavaju tonus mišića disajnih puteva, navodi dr Čeong. „Zato žene imaju sklonost da sustignu muškarce kada se nivoi promene tokom menopauze i trudnoće.“ Dodatna težina tokom trudnoće pogoršava problem.
Zanimljivo je, dodaje otorinolaringolog, da kada žene hrču, manje je verovatno da će to prijaviti, „jer je to više stigmatizovano“.
Čeong ističe da promene u obrascima hrkanja ne treba ignorisati, jer bi to mogao biti simptom medicinskog problema. „To može biti pokazatelj apneje u snu – ozbiljnog stanja pri kom disanje prestaje više puta tokom noći.“
Bez obzira na vaš pol, Čeong preporučuje da ako je vaše hrkanje dovoljno glasno da redovno ometa san vašeg partnera, vredi otići kod lekara.
(RTS)