Posle Firence, i u Torinu je otvoren drugi italijanski Muzej serijskih ubica, koji će se nalaziti u Galeriji Tirena. Za posetioce obilazak muzeja traje oko 50 minuta, a publici obećava putovanje u najmračnije dubine zločinačkih umova kroz scenografske rekonstrukcije, audio-vodiče i multimedijalne instalacije.
Italija, iako daleko od američkih brojki, jer Sjedinjene Države drže svetski primat sa 58 odsto dokumentovanih slučajeva, nalazi se na drugom mestu sa šest odsto poznatih serijskih ubica.
Podatak koji potvrđuje koliko je ova tema ukorenjena i u kriminalnoj istoriji ove zemlje, danas često oživljena u televizijskim serijama i audiovizuelnim proizvodima koji pojačavaju medijski odjek.
Inicijativu je pokrenuo Ekspo bez granica (Expo Senza Frontiere), organizacija koja od 2005. godine radi na razvijanju ovog projekta, već predstavljenog u Meksiku i Firenci.
„Doveli smo Muzej serijskih ubica u Torino i zbog Čezarea Lombroza“, objašnjava Luka Pianesi, predstavnik organizacije. „Izložba je nastala 2006. kada serijske ubice nisu bile u modi, sa ciljem ozbiljnog informisanja javnosti. Danas je interesovanje poraslo, ali naš cilj nije njihova glorifikacija.“
U čast pionira moderne kriminologije
Nije slučajno što se torinska postavka otvara omažom Čezareu Lombrozu, pioniru moderne kriminologije. Poseban kutak prati njegove teorije i metode, stavljajući ih u istorijski kontekst i u odnos sa predstavljenim slučajevima. Ne kao slavljenje, već kao početna tačka za razumevanje razvoja proučavanja izvršilaca kriminalnih dela.
Nakon tog uvodnog dela posetilac prolazi kroz galeriju deset slučajeva serijskih ubica, u kojoj dominiraju američki počinioci: Ed Gini, inspiracija za lik Hanibala Lektera; Džon Vejn Gejsi, poznat kao (Ubica klovn); Džefri Damer, (čudovište iz Milvokija); Ričard Ramirez, (noćni stolker); Albert Fiš i Čarls Menson, simboli kolektivnog užasa šezdesetih godina.
Postavku dopunjava Kolumbijac Luis Alfredo Garavito i tri zloglasne žene: Ejlin Vurnos, Leonarda Čančuli i Eržebet Batori, „Krvava grofica“ iz srednje Evrope.
Obilazak počinje statuom od smole koja prikazuje Teda Bandija, postavljenu pored replike automobila koji je koristio da namami žrtve. Svaka prostorija nudi rekonstrukcije ambijenta, natpise i integrisani sistem audio i arhivskih video materijala. Naraciju vodi glas Đankarla De Anjelija, poznatog italijanskoj televizijskoj publici.
Sve veće interesovanje za crnu hroniku
Muzej se uklapa u širi kontekst sve većeg interesovanja za crnu hroniku, posebno kada je reč o serijskim zločinima. Televizijske emisije, podkasti, knjige i dokumentarne serije svedoče o ambivalentnoj, često morbidnoj privlačnosti koja, ako se ne kontroliše, rizikuje da preraste u spektakl.
Iz toga proizlazi jasno naglašena namera organizatora: informisati, a ne veličati.
Torino, grad u kome već postoji Lombrozov muzej, postaje mesto susreta između sećanja, istorije kriminologije i naučno-popularno naracije.
Muzej serijskih ubica biće otvoren svakog dana nudeći posetiocima iskustvo koje postavlja pitanja o korenima užasa i njegovom odjeku u savremenom društvu.
(RTS)