Zašto nam uši postaju veće kako starimo: Mit ili naučna činjenica

Pitanje da li uši zaista postaju veće s godinama ili je to samo još jedan od mitova koji kruže internetom dugo je intrigiralo i laike i stručnjake. Profesorka fiziologije na Univerzitetu Baskije, Usue Ariz Lopez de Kastro navodi da kako bismo pronašli odgovor, moramo se okrenuti naučnim istraživanjima na ovu temu, kojih zaista ima.

Pojedini naučnici su ovo detaljno proučavali i pošto su izmerili uši velikom broju odraslih osoba različitog uzrasta, došli su do istog zaključka: iako neznatno, uši se tokom života povećavaju. Prema njihovim rezultatima, kod starijih ljudi mogu biti i do jedan centimetar veće nego kod mlađih odraslih osoba, pre svega zbog povećanja ušne resice.

Ipak, veće uši nam ne donose neku posebnu korist, jer je poznato da sa godinama postepeno gubimo sluh. Zašto onda rastu? Profesorka De Kastro navodi da odgovor leži u unutrašnjoj građu uha i onome šta se dešava sa tkivom kako starimo.

Tajne hrskavice

Ako dodirnemo uši, možemo osetiti da nisu tvrde kao kost, ali da u njima postoji nešto što im daje oblik. Možemo ih savijati i one će se potom vratiti u prvobitni položaj.

To „nešto“ je hrskavica, tkivo slično kosti, ali mekše, koje u našem telu postoji u više različitih oblika. Spoljašnji deo uva sadrži elastičnu hrskavicu, koju uglavnom čine četiri ključne komponente: ćelije zvane hondrociti, koje luče proteine kolagen i elastin, kao i molekuli poznati pod nazivom proteoglikani.

Glavna osobina kolagena, proteina koji se nalazi u mnogim tkivima organizma, jeste čvrstina i otpornost, što mu omogućava da održava strukturu tkiva. Nasuprot tome, elastin je savitljiv i elastičan, pa može da se rasteže i ponovo vraća u prvobitni oblik bez oštećenja. Proteoglikani, s druge strane, zadržavaju vodu i stvaraju neku vrstu gelaste strukture koja održava tkivo hidriranim.

Zahvaljujući upravo kombinaciji ova dva proteina suprotnih svojstava i proteoglikana, naše uši mogu da izdrže savijanje ili udarce i da potom ponovo poprime svoj prirodni oblik.

Kao stara čarapa

Većina tkiva u organizmu raste samo tokom detinjstva i puberteta, ali se i kasnije neprestano obnavlja. To znači da se staro tkivo postepeno zamenjuje novim. Isto važi i za hrskavicu uha: njen rast prestaje u odraslom dobu. Međutim, pošto je slabo prokrvljena – odnosno do nje stiže relativno malo krvi – ona se tokom života vrlo malo obnavlja.

Ako ne raste, zašto onda uši deluju sve veće?

Ključ je u tome šta se sa hrskavicom dešava tokom starenja. Kako godine prolaze, sva tkiva u organizmu gube elastičnost. To znači da se teže vraćaju u prvobitni oblik nakon rastezanja. U mladosti smo poput nove čarape: kada je navučemo, ona se čvrsto prilagođava obliku noge i ostaje zategnuta. Vremenom, međutim, elastin popušta, čarapa više ne prijanja uz nogu i počinje da spada.

Osim što elastin vremenom gubi svoju funkciju, kod mnogih ljudi se smanjuje i proizvodnja kolagena, koji postaje slabiji i više ne može da održava strukturu tkiva kao ranije.

Gravitacija čini svoje

Ono što se konkretno dešava sa ušnom hrskavicom – pre svega zbog smanjenja količine i efikasnosti elastina – jeste da ona više ne može u potpunosti da se suprotstavi sili zemljine teže. Postepeno, uši počinju da „popuštaju“ i vise, pa vizuelno izgledaju veće nego ranije.

Tom procesu dodatno doprinose sunce, hladnoća, vetar, udarci i drugi spoljašnji uticaji koji tkivo čine osetljivijim.

Takozvani „efekat opuštanja“ ne pogađa samo uši. On se javlja i u drugim tkivima bogatim kolagenom i elastinom. Kod žena je najvidljiviji na grudima i nadlakticama, dok se kod muškaraca s godinama primećuje spuštanje testisa.

Podbradak je, pak, pojava od koje gotovo niko nije pošteđen.

Da li uši zaista rastu

Ukratko, uši sa godinama ne rastu u pravom smislu te reči. Ono što se dešava jeste da promene u njihovoj unutrašnjoj strukturi onemogućavaju da zadrže isti oblik kao u mladosti. Zbog dejstva gravitacije postepeno se izdužuju i deluju veće.

Iako nam se ta promena možda ne dopada sa estetske strane, ostaje nam da je prihvatimo kao prirodan deo procesa starenja, jer postoji vrlo malo toga što možemo da učinimo da je sprečimo.

(RTS)