Mi ga zovemo „et“ ili „manki“. Na Tajvanu @ zovu „mali miš“. Na ruskom je „pas“, na hebrejskom „štrudla“ i na holandskom „majmunov rep“, a njegova priča seže hiljadama godina unazad.
Godine 2010, Paola Antoneli, viši kustos arhitekture i dizajna u njujorškom Muzeju moderne umetnosti (MoMA), napravila je smeo izbor. „Želela sam da imam izložbu predmeta koja pokazuje da svako može imati izložbu muzejskog kvaliteta u svojoj fioci. To uključuje lepljive papiriće, M&M bombone, spajalice, OXO Good Grips (popularnu seriju kuhinjskog pribora), predmete koji su toliko ukorenjeni u našim životima i tako dobro funkcionišu da ih više i ne primećujemo“, objašnjav Antonelijeva.
„Deo onoga što muzej radi, posebno kada izolujete ove predmete, jeste da stvori distancu i dramu i da ljudima omogući da to gledaju drugačijim očima“, dodaje kustoskinja. „Odjednom ste zapanjeni pričom koja stoji iza njih. Shvatate da je to čitav univerzum.“ Dok je zaokruživala izložbu, činilo se da je to očigledna odluka. Antoneli je nabavila znak @ za stalnu kolekciju MoMa.
Zaustavite se na minut i pogledajte preko brda i dolina vaše tastature. Ako izostavite simbole za valutu, verovatno ne postoji znak koji ima veću kulturnu težinu od @. To je instalacija interneta. Povezuje vašu e-poštu. Ističe vaše korisničko ime u zidu teksta. Verovatno ga koristite i danas.
Priča koja seže daleko u prošlost
Ali &, #, %, *, sve su to korisni i sveprisutni znaci. Kako je znak @ dobio svoju moć? Možda deluje kao izrazito moderan fenomen, ali u uvojcima ovog ukrašenog malog „a“ je zakopana priča koja seže hiljadama godina unazad, premošćujući nacionalne, kulturne i jezičke barijere dok se vijugavo probijala kroz stranice ljudske istorije.
„To je skraćenica“, navodi Kit Hjuston, autor knjige Sumnjivi likovi: Tajna istorija interpunkcije. Jedino pitanje je šta je prvobitno značila. Jedno je jasno: postoji veza sa grnčarstvom.
Stari Grci su voleli stil glinenog lonca zvanog amfora – visoki, izduženog oblika sa dve drške i dugim vratom. Amfore su korišćene za skladištenje vina, žitarica, maslinovog ulja i još mnogo toga, praksa koja se vekovima održavala na Mediteranu i šire. Vremenom je amfora postala standardna jedinica mere.
„Trgovci su morali dosta često da saopšte ideju da ’prodaću vam određeni broj amfora nečega ili onoga po određenoj ceni’“, dodaje Hjuston. I na kraju, ljudi su počeli da crtaju „a“ sa dugim repom obmotanim oko njega i preskaču ostatak slova.
Dana 4. maja 1536. godine, trgovac po imenu Frančesko Lapi napisao je pismo iz Sevilje u Rim, u kojem je rekao da amfora vina vredi oko 70 ili 80 dukata, koristeći @ za amforu. To je prvi primer koji pronađen da se @ koristi u modernom smislu, ali to nije najstarija kopija simbola. Može se pronaći @ na stranicama bugarskog rukopisa iz 1375. godine, ali on nema prepoznatljivo značenje – to je samo ukras na prvom slovu reči „amin“.
Posle stotina godina, amfore su izašle iz upotrebe, ali je @ ostao u upotrebi jer su ga računovođe i arhivari koristili da označe po kojoj ceni se stvari prodaju.
Onda se pojavila pisaća mašina
„Koren ovoga je u pisaćim mašinama, koje su se zaista proširile u Sjedinjenim Državama, prvenstveno, u 19. veku“, napominje Geri Leonidas, profesor tipografije na Univerzitetu u Redingu u Velikoj Britaniji. Delimično, to je zbog eksplozije kataloga za naručivanje poštom u SAD, što je stvorilo ogromne administrativne potrebe i na kraju celu klasu profesionalnih daktilografa.
„Pisaća mašina je u suštini način da se minimizira rizik od lošeg rukopisa ljudi i poveća efikasnost i predvidljivost kancelarijske administracije“, kaže Leonidas. Pisaće mašine su bile toliko složene i skupe da neki rani modeli nisu imali ni jedinice i nule – umesto toga ste samo kucali slova „O“ i „I“ – ali do kraja 19. veka, @ je bio dovoljno važan da se uključi.
„I pošto su pisaće mašine povezane sa poslovnim i računovodstvenim procesima, @ opstaje kroz sve različite generacije pisaćih mašina, upravo zato što ispunjava ovu ključnu ulogu.“
Na kraju je stigao i internet
Kada su računari dobili tastature, @ je došao sa njima. Međutim, ako niste bili računovođa, nije bio posebno koristan. To se promenilo zahvaljujući Reju Tomlinsonu, računarskom naučniku koji je radio u Arpanetu, projektu američke vlade koji je postavio temelje interneta. Imao je ideju da bi ljudi možda želeli da jedni drugima šalju poruke.
Dok je Tomlinson pisao kod, bio mu je potreban način da naznači gde se određena osoba nalazi u mreži. Gledajući tastaturu, tamo je bio. Izvukao je @ iz sveta poslovnog žargona i stavio ga u sredinu adrese, i 1971. godine je poslao prvi imejl.
Kako se internet širio iz SAD i dominirao ljudskom kulturom tokom narednih pola veka, @ je pratio njegov rad. Ali kako se simbol širio svetom, dogodila se jedna zanimljiva stvar. Počeo je da dobija nova imena.
Zatim je počeo da dobija imena
Danas Italijani zovu znak @ „čiočola“ ili „puž“. Sličnost se može videti. Na hebrejskom se ponekad kaže „štrudla“. Na češkom se kaže „zavinač“, što znači „rolmops“, naziv za kiselu haringu umotanu u cilindar, obično oko slanog fila. Rusi ga ponekad zovu „sobaka“, što znači „pas“, i zaista izgleda kao kućni ljubimac sklupčan dok spava, barem ako zažmirite. To je dovelo do duge istorije slatkih šala. Ako naučite ruski i neko vam kaže „napišite mi na psećem“, znaćete šta misle.
„Ovih dana svi to jednostavno zovu ‘et’. Mnogo toga je anglikanizovano u poslednjih 25 godina“, ističe Nik Fransen, konsultant za menadžment iz Belgije, gde možete odrasti govoreći flamanski (ponekad se naziva belgijski holandski), francuski ili nemački, u zavisnosti od toga gde živite.
„Ali pre nekoliko dana, razgovarao sam sa starijom osobom koja je bila veoma neanglikanizovana, i jednostavno sam se vratio da to zovem ‘apenstaartje’, a da nisam ni razmišljao o tome“, kaže on. Apenstaartje, tradicionalni holandski naziv za @, znači „majmunov rep“.
Na engleskom je samo „at“, mada se ponekad naziva „commercial at“, zbog veze sa poslovnom praksom.
„Razlog zašto nema posebno ime na engleskom je taj što je prilično jasno, rana definicija se prenosi“, navodi Leonidas. „Ali kako ljudi počinju da prilagođavaju ove simbole lokalnim jezicima, potreban im je način da ih zapamte. Neko vam da računar, vi ga pogledate i opišete kako izgleda, umesto da tražite kako se zove. Na grčkom ga zovemo ‘malo pače’.“
Ali baš kao što je Tomlinson usvojio ovaj vijugavi simbol za svoj rad, @ se nastavlja reinterpretirati u druge svrhe. U Španiji i Portugalu, reč za @ je „arroba“, termin povezan sa amforom koji je takođe standardna jedinica za težinu i meru. Ali danas se @ ponekad koristi kao rodno neutralan znak na španskom, umesto slova „O“ koje se koristi za muške oblike reči i „A“ koje se koristi za ženski rod. Kada pišete reči za „prijatelje“, možete otkucati „amig@s“ da biste bili inkluzivniji.
Kako je @ postao deo našeg identiteta
„Ipak, postoji nešto veoma zanimljivo u vezi sa ‘et’, što mislim da je jedinstveno. To je ono što se dešava posle simbola“, napominje Leonidas.
Kada pišete svoje ime, koristite velika slova i postoji razmak između vašeg imena i prezimena. „Međutim, @, kao korisnički znak, primorava i pisanje imena univelikim slovima i potpuno eliminisanje svih razmaka“, kaže on. „Moramo da izmislimo jedinstvenu, jednu reč za sebe. To nas tera da razmislimo o tome kako predstavljamo svoj identitet.“
Istraživanje pokazuje nešto što ste verovatno iskusili: na nekom nivou, izbor korisničkog imena može biti emotivno nabijen proces. Tipično, ljudi ne žele samo da njihovi korisnički nazivi budu jedinstveni, ljudi žele da se osećaju dobro, da ih predstavljaju, da izgledaju i osećaju se dobro i da izražavaju nešto o njihovoj ličnosti ili identitetu.
Korisnička imena se koriste da izraze ko smo ili da stvore onlajn ličnost odvojenu od njihovog identiteta u stvarnom svetu. Lingvisti koji proučavaju onlajn kulturu otkrili su da su korisnička imena toliko vezana za naš osećaj sebe da njihova promena može biti čudno intimna, skoro kao promena imena ili izgleda oflajn. I na većini delova interneta, @ je neodvojiv od vašeg onlajn identiteta.
Naravno da imamo jaka osećanja prema znaku @, kaže Leonidas. To je povezano sa vašim razumevanjem sopstvenog bića.
Izložba MoMA „Pirueta: Prekretnice u dizajnu“ nudi drugačije okruženje od vaše tastature da biste cenili znak @, hiljadama godina nakon njegovih korena u starogrčkoj keramici.
„Do sada smo obučeni da razumemo kako se snimaju filmovi ili da razmišljamo o tome kako se piše muzički komad. Ali nismo obučeni da to radimo sa predmetima“, kaže kustoskinja Antoneli. „Ono što zaista želim da prenesem u vezi sa znakom @ jeste oduševljenje, trenutak eureke, osećaj sreće i ponosa što sam deo dizajniranog sveta koji sam osetila kada sam shvatila koliko se toga krije u tom malom pupku od simbola.“
(RTS)