Poslednji let kapetana Zorana Kankaraša: „Nebo će pamtiti vaše ime“

„Moje kolege su, bez mog znanja, organizovale svojevrstan ispraćaj. Čak je obavešten i London gde sam leteo pre Beograda, gde su mi takođe čestitali odlazak u penziju, pa su stizale čestitke i iz drugih aviona“, ispričao je Kankaraš.

U vazduhu je proveo 30.000 sati, odnosno malo više od dve godine.

„Ja sam neuobičajeno mnogo leteo. Svuda sam išao, po Nigeriji, Avganistanu, Australiji i tamo sam mnogo leteo. Tako da je moj nalet mnogo veći od drugih kapetana koji lete u Srbiji“, naveo je letački veteran.

„Moj otac je govorio, u životu živiš 30.000 dana i dva dana treba da si pametan – kada biraš partnera i kad biraš posao. Od malih nogu sam bio fasciniran pilotima, a u tinejdžerskom dobu sam pokušao da se upišem, ali nisam uspeo. Kasnije sam kroz studije na Saobraćajnom fakultetu više puta konkurisao. Te JAT-ove klase su brojale 15-20 ljudi, a prijavljivalo se po 1.500. Na kraju sam, ipak, uspeo da se upišem“, priseća se Kankaraš.

Priznaje i da mu je prvi let bio veoma stresan.

„Nije bila u pitanju trema. Nisam znao gde sam. Jedna stvar su bili simulatori i teorija, a potpuno drugo praksa. Ali sam imao dva iskusna pilota, koji su me što više ‚gurali u vatru‘. Ali su mi govorili: ‘Samo leti‘, i to sam radio“, dodao je Kankaraš.

(RTS)