Sačuvali su i autentičnost objekta. Ćeramida, peć na drva. i radni dan koji im počinje pre zore… Sa osmehom pričaju o poslu koji im je život.
Na pitanje o tome – koliko je stara pekara, Elvir Ćajkić, pekar iz Novog Pazara odgovara: „Prije rata, a posle rata je otac i kupio i onda smo smo nastavili. Posle su počele mašine za hleb, kupi li ih… Do tada smo radili ručno, ručno boga mi”.
Uz Elvira su, uprkos ranom ustajanju i dugim radnim satima, i njegova supruga i ćerka – jedine žene koje danas rade u pazarskim pekarama.
„Nema nijedna, neće niko da radi, vidiš, ja ujutro dođem rano oko četiri, pola tri. Zajedno radimo, zajedno sve, i to ti je to, sa ćerkom”, priča Elvirova supruga Batlija Ćajkić.
„Naučila sam sve od oca i majke”, dodaje njihova ćerka Elvira.
Hleb se mesi rukama, sa pažljivo biranim sastojcima i prirodnom fermentacijom, kako bi zadržao svoj autentičan ukus i miris.
„Mekše se mesi testo, ona nema mnogo sredine. Može da zameni hleb. ali je ovo ukusnij a gramaža je ista“, kaže Elvir.
Njihova predanost i ljubav prema zanatu podsećaju da pravi hleb nije samo hrana – već deo života i istorije jednog grada.
(RTS)