Nemac posle nesreće na skijanju dobijao napade zbog sudokua

Dvadesetpetogodišnji muškarac iz Nemačke novembru 2008. godine je bio na skijanju kada ga je lavina oborila i ostavila bez svesti, zatrpavši ga pod snegom oko 15 minuta. Dok je bio zarobljen, tkiva njegovog tela ostala su bez dovoljno kiseonika, što je dovelo do stanja poznatog kao hipoksija.

Njegov prijatelj ga je izvukao i odmah započeo kardiopulmonalnu reanimaciju, nakon čega je prebačen u bolnicu, naveo je za Lajv sajens Berend Federsen, neurolog sa Univerziteta u Minhenu i glavni autor izveštaja o ovom slučaju.

Hipoksija je kod muškarca izazvala poremećaj pokreta, usled kojeg su se javljali nekontrolisani trzaji mišića nogu prilikom hodanja i mišića usta prilikom govora. Takvi trzaji nisu bili prisutni u rukama.

Nakon boravka u bolnici, muškarac je prebačen u rehabilitacioni centar. Tokom boravka u toj ustanovi započeo je rešavanje sudoku zagonetki, aktivnosti kojom se redovno bavio i pre povrede.

Dok je rešavao sudoku, mišići njegove leve ruke počeli su da se trzaju. Međutim, ti pokreti bi odmah prestali kada bi prestao da radi na zagonetki.

Izgledalo je da muškarac ima klonusne napade – repetitivne trzaje – u ruci tokom rešavanja sudokua, pa je medicinski tim uradio snimanja mozga kako bi bolje razumeo šta se dešava.

Elektroencefalogram, koji meri aktivnost na površini mozga, pokazao je da pacijent ima obrazac napada u desnoj centroparijetalnoj regiji, što znači da napadi potiču iz centralnih i parijetalnih delova desne moždane hemisfere. Magnetna rezonanca nije pokazala znake bolesti ili abnormalnosti koje bi mogle da objasne napade.

Zatim je urađena funkcionalna magnetna rezonanca dok je pacijent rešavao sudoku. Ova vrsta snimanja prati aktivnost mozga putem protoka krvi. Snimci su pokazali „široko rasprostranjenu aktivaciju“ mozga, pri čemu je aktivnost u centroparijetalnom korteksu bila posebno izražena, naveli su lekari u izveštaju o slučaju.

Detaljnija analiza korišćenjem tehnike difuzionog tenzorskog snimanja, koja pravi mape belih moždanih vlakana, pokazala je manji broj inhibitornih vlakana u tom delu mozga.

Gubitak tih inhibitornih vlakana, koja inače drže aktivnost moždanih ćelija pod kontrolom, doveo je do trostrukog povećanja aktivnosti nerva koji se spušta niz pacijentovu levu ruku. Lekari su naveli da je hipoksija koju je doživeo tokom lavine „najverovatniji“ uzrok ovog oštećenja.

Prekomerna aktivacija desnog centroparijetalnog korteksa dovela je do fokalnih epileptičkih napada, odnosno napada koji su ograničeni na jedan određeni deo mozga. Konkretno, kod pacijenta se razvila refleksna epilepsija, pri kojoj napade izazivaju određeni nadražaji, kao što su specifična svetla ili muzika.

U ovom slučaju, trodimenzionalne slike koje je pacijent zamišljao dok je rešavao sudoku pokretale su napade, rekao je Federsen. Pacijent nije imao klonusne napade tokom čitanja, pisanja ili računanja, ali su lekari mogli da izazovu napad dajući mu druge vizuelno-prostorne zadatke, kao što je ređanje nasumičnog niza brojeva od najmanjeg ka najvećem.

Pacijentu su propisani antiepileptički lekovi, koji su zaustavili napade. Prema izveštaju, do 2015. godine bio je bez napada više od pet godina. Takođe je prolazio kroz fizikalnu terapiju, koja je ublažila trzaje koje je imao prilikom hodanja i govora.

Takođe, prestao je da rešava sudoku zagonetke.

(RTS)