U masi turista koji svakodnevno obilaze britansku prestonicu, njih je bilo nemoguće ne primetiti. Ogromni, u tradicionalnim kimonima i japankama, šetali su po Kensingtonu, slikali se ispred Bakingemske palate ili u tradicionalnim crvenim telefonskim govornicama, u koje su bukvalno jedva mogli da stanu.
Četrdeset sumo rvača posetilo je London zbog Velikog sumo turnira, takmičenja koje se, tek drugi put u poslednjih 35 godina održava van Japana. Prvi put to je bilo takođe u Londonu 1991. godine.
Živopisni rvači bili su prava atrakcija gde god da su se pojavili u britanskoj prestonici. Mediji prenose da je njih četrdeset ukupno teško oko šest tona, što je otprilike težina jednog velikog afričkog slona.
Petodnevni turnir održan je u Rojal Albert holu, a prestižna dvorana, u svojih više od 150 godina postojanja, ugostila je raznorazne izvođače, ali su ovi bili najspecifičniji.
Osim konstruisanja tradicionalnog borilišta, morala je da pretrpi i određene radove i izmene, zbog gostiju neuobičajenog gabarita.
Dejli mejl piše da su morala da budu instalirana i neka nova sedišta, čija je nosivost do 200 kg, umesto uobičajenih 100. Takođe i pojedini toaleti, naročito oni sa zidnim šoljama, morali su da dobiju izdržljivije zamene.
Poseban izazov bio je i bogati ketering, jer borci u disciplini čiji je moto „što teži, to bolje“, prosečno dnevno unose oko 10.000 kalorija.
(RTS)