Kako se Predrag iz Vranja zaljubio u stare satove

Ljubav prema satovima razvija od detinjstva, slušao je oglašavanje komšijskog sata. Prvi sat dobio je od bake, taj sat i dalje ima počasno mesto u kolekciji. „Njega sam prvo dobio na poklon, i onda sam se zaljubio u stare satove i počeo sam da sakupljam satove, da ih pravim, sređujem, da ih vraćam u život da rade, i da imam veliku kolekciju.

Na pitanje o tome koliko je sada satova u kolekciji, odgovara da ih je 60, 70 samo zidnih, podnih i kaminskih satova, a da ima i ima i džepne.

Do satova dolazi pretragom oglasa i pijaca u više gradova na jugu Srbije i u susednoj Severnoj Makedoniji. Neki potiču i s početka 19. veka.

Predrag je objasnio kako procenjuje vrednost satova: „To se vidi ko radi i skuplja satove, zna šta je staro, po klatnu, po ciframa, po kazaljkama, od kog su materijala napravljeni, da li je lakiran da nije, ima li sjaj, po obradi stakla“.

Na kraju ističe da „čim tako stari satovi još rade“, to znači da, kako kaže, je dobar kvalitet, i da je u pitanju ručna ,a ne mašinska izradu.

„Skoro sam shvatila, zapravo, koliko ih volim i koliko su mi vredni, važni, i deo svakodnevnog života, upravo zbog zvuka“, kaže Predragova ćerka Andrea Milojević.

Sakuplja, proučava, čuva satove, Predrag je sam naučio i da ih popravlja.

Neke navija svakodnevno, neke nedeljno, ili mesečno.

Porodici ne smetaju otkucaji desetine satova na svakih sat vremena, to je sada deo kućne atmosfere.

(RTS)