Ramsdel je bio potpuno zatečen vešću nakon što je sa suprugom Laurom O’Nil proveo tri i po nedelje na odmoru na oko 2.400 metara nadmorske visine u planinama Vajominga. Poslednje večeri, dok su prolazili kroz Nacionalni park Jeloustoun, par je zastao u malom mestu gde je Laurin telefon napokon dobio signal.
Prema pisanju časopisa Vajerd, uređaj je odmah bio zatrpan stotinama poruka i čestitki zbog Ramsdelovog postignuća.
„Povikala je: ‘O, moj bože, o moj bože!’ Bio sam napolju, u području gde ima grizlija, i pomislio sam: ‘Medved? Nema medveda.’ Ona izlazi i kaže: ‘Upravo si osvojio Nobelovu nagradu’,“ ispričao je Ramsdel.
„Rekao sam: ‘Ma daj, nije moguće.’ A ona kaže: ‘Imam 200 poruka!’… Već smo rezervisali sobu za tu noć. Ušli smo u hotel, ja sam se povezao na internet i pokušao da pozovem Nobelov komitet. Naravno, bilo je tada već jedan ujutru tamo, svi su spavali“, priseća se naučnik.
Ramsdel je dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za 2025. godinu, zajedno sa američkom naučnicom Meri E. Brunkov i Šimonom Sakagučijem iz Japana, za revolucionarna otkrića u oblasti periferne imunološke tolerancije.
Njihov rad pomaže da se imuni sistem da napada sopstvena tkiva organizma, navodi se na sajtu Nobelove nagrade. Njihova otkrića smatraju se osnovom novog pravca istraživanja koji je doveo do razvoja novih terapija za lečenje raka, autoimunih bolesti i drugih stanja.
Naučnik kaže da nije znao da se nagrade tada objavljuju: „O tome jednostavno ne razmišljam.“
Laureati su do otkrića došli proučavajući miševe rođene s fatalnom genetskom mutacijom koja je uzrokovala da njihov imuni sistem napada sopstvene organe. Ramsdel i njegove kolege identifikovali su gen odgovoran za to, čime su zauvek promenili pravac medicinskih istraživanja.
„Znali smo koliki su potencijali tih otkrića još pre 25 godina, ali tada nisu postojale tehnologije koje bi omogućile razvoj lekova koje danas možemo da napravimo. Čak i da su postojale, tada ne bi bilo interesa za skupu, potpuno novu ćelijsku terapiju za autoimune bolesti,“ rekao je za Vajerd.
Dodao je da su upravo ta otkrića omogućila veliki napredak u onkologiji, ističući rad Karla Džuna i Mišela Sadelena, koji su razvili terapije u kojima se ćelije, poput onih obolelih od raka, izvade iz tela pacijenta, genetski modifikuju u laboratoriji, a zatim ponovo ubace u organizam.
Takođe je napomenuo da ga jedino brine to što, kada se dodeljuje ovakvo priznanje, mnogi ljudi koji su učestvovali u istraživanju ne dobiju zasluženo priznanje za svoj doprinos.
(RTS)