Požar je prvo izbio na deponiji, a zatim se proširio kroz tunele u kojima se kopao ugalj, a koji podsećaju na lavirint. Vatra je zahvatila sloj uglja koji i danas gori. Prema procenama stručnjaka, Sentrejlija – „grad duhova“, kako je često nazivaju – mogla bi da gori još oko 250 godina.
Vatra koja gori ispod površine i dalje izbacuje otrovni dim u vazduh kroz stotine pukotina, dok je tlo stalno u opasnosti od urušavanja.
Kako se zapalio grad
Svake godine, uoči Dana sećanja, grad je spaljivao smeće na lokalnoj deponiji. Međutim, 1962. godine dogodio se incident – vatra se proširila na obližnji rudnik.
Svi pokušaji da se požar ugasi bili su neuspešni. Vatra se ubrzo proširila na ogromnu podzemnu mrežu rudnika uglja.
Plamen je zahvatio dubinu od 90 metara i površinu od čak 1.600 hektara. Iz zemlje su počeli da izbijaju plamenovi i otrovni gasovi, a kuće su propadale u urušeni teren.
Američki kongres je 1984. godine izdvojio više od 42 miliona dolara za preseljenje stanovništva. Većina ljudi je tada napustila Sentrejliju.
Danas je to grad duhova. Od 2002. godine, Sentrejlija više nema poštanski broj, a auto-put 61, koji je prolazio kroz grad, zatvoren je i zatrpan tonama zemlje kako bi se sprečilo okupljanje radoznalih turista.
Nekada bučni grada sada je grad duhova
Kada je sredinom 19. veka otkriveno da se ispod područja na kojem je danas grad nalazi bogato ležište uglja, osnovan je rudarski gradić. Do 1890. godine u njemu je živelo više od 2.700 ljudi, većinom rudara i članova njihovih porodica.
Iako su berzanski krah i Velika depresija snažno pogodili industriju uglja, Sentrejlija se kao gradić održala.
Nekada bučni grad danas je grad duhova. Međutim, u to vreme Sentrejlija se suočavala s problemom odlaganja smeća, pa su osnovane deponije. Zbog neprijatnog mirisa i sve većeg broja pacova, gradske vlasti su odlučile da zapale deponiju kako bi uništile otpad.
Iako postoje različite teorije o tome kako je požar u rudnicima nastao, veruje se da je upravo ovaj požar na deponiji izazvao vatru ispod grada, koja do danas nije ugašena.
Kako se vatra proširila na grad i kopove uglja
Vatra u rudarskom kopu brzo je zahvatila podzemne prolaze ispod grada i proširila se kroz tunele do rudarskih okna. Požar je zahvatio gotovo celu površinu ispod grada – skoro sve ulice imale su vatru ispod sebe. Usled visokih koncentracija ugljen-monoksida, rudnici su ubrzo zatvoreni. Ta vatra i dalje gori, a na nekim mestima dostiže temperature od skoro 500 stepeni Celzijusovih.
Dim je kuljao iz procepa u zemlji i iz podruma ispunjenih gasom. Stanovnici su počeli da prijavljuju zdravstvene probleme, a kuće su počinjale da se naginju.
Umesto da ugasi požar, Kongres je odlučio da otkupi imovinu stanovnika i plati njihovo preseljenje. Potom je 1992. godine država Pensilvanija donela odluku da zauvek iseli preostale stanovnike. Sve zgrade u gradu su porušene.
Prema podacima Državnog odeljenja za zaštitu životne sredine, požar bi mogao da gori još čitav jedan vek. U gradu danas živi samo petoro ljudi, kojima je vlast dozvolila da ostanu do kraja života. Ostatak grada je prazan.
Putevi su prekriveni grafitima, a iz rupa u zemlji i dalje kulja dim. Sentrejlija je u popularnoj kulturi postala inspiracija za brojne horor filmove.
(RTS)