Muzičar je rođen u Sarajevu 6. decembra 1949. godine. Muzičku karijeru počeo je 1965. godine, a u septembru 1970. prešao je u „Ambasadore“ i s njima prvi put ušao u studio.
U to je vreme vokalni solista bio Zdravko Čolić, pa je Zdravkova ploča Plačem za tvojim usnama (1971) ujedno i Vladin diskografski debi. U proleće 1971. zamenio je u „Indeksima“ Ranka Rihtmana, kupivši od njega klavijature „hamond T 202“.
S manjim prekidima zbog obaveza prema fakultetu, svirao je s „Indeksima“ sve do jeseni 1973. godine i snimio: Sanjam (1971), I tvoje će proći (1973), Samo su ruže znale (1974) i pesme Povratak Džeka Trbosjeka i ostalog zla i Ugasila je plamen na singlu Plima (1972).
Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u vojsku, „Indeksi“ su morali „na čekanje“, pa se Vladi ukazala prilika da za stalno pređe u grupu „Jutro“, koja se od 1. januara 1974. zove „Bijelo dugme“.
Snimio je dva albuma Kad bi’ bio bijelo dugme i Šta bi dao da si na mom mjestu pre odlaska u vojsku 1976. Njega je u „Dugmetu“ zamenio Laza Ristovski.
Vlado se vratio u „Bijelo dugme“ 1978, a do 1987. je sa „Dugmetom“ objavio pet albuma: Bitanga i princeza, Doživjeti stotu, Uspavanka za Radmilu M., Kosovka djevojka i Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo.
Nakon turneje „Dugmeta“ pod nazivom Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo, 1987. godine, Vlado se povukao i posvetio kompjuterima.
(RTS)