Majstorstvo Bubiše Simića nije bilo samo u taktovima i notama, već u sposobnosti da prenese životnu energiju, volju i radost svima koji su ga slušali.
Proslavom stotog rođendana pokazao je da istinski umetnici nikada ne stare. Ostao je sinonim za dobru muziku, vedrinu i optimizam.
Iz „Big benda” RTS-a kažu da je Simić umnogome doprineo da današnji „Big bend” postoji i radi. Bio je uz njih i posle odlaska u penziju.
„Imao je poseban jedan način da se odnosi sa mlađim muzičarima u orkestru. Ja se sećam kada sam kao mlad muzičar došao u orkestar, da taj kontakt sa jednom osobom kao što je on i sa tako jednom personom punom muzike, punom života i punom iskustva znači i meni i mladim muzičarima koji su imali prilike da rade sa njim”, izjavio je Marko Đorđević,odgovorni urednik „Big benda” RTS-a.
Simić se školovao u rodnom Beogradu. Završio je Drugu mušku gimnaziju, a potom i Fakultet muzičkih umetnosti.
Posle Drugog svetskog rata osnovao je džez orkestar „Dinamo“, a 1953. godine postavljen je za dirigenta Džez orkestra Radio-televizije Beograd, na čijem je čelu bio sve do 1985. godine.
Sa orkestrom je Simić proputovao celu Evropu, a 1960. godine na džez festivalu u Žuan le Penu, u Francuskoj, orkestar osvojio je prvu nagradu u kategoriji big-bendova.
Simić se kao gost-dirigent često pojavljivao u pozorištima širom nekadašnje Jugoslavije. Autor je muzike za veliki broj televizijskih serija, igranih i dokumentarnih filmova.
„Čovek koji je jedan od osnivača `Big benda`, još pre evo sad 80 godina, od kako `Big bend` je nastao. A ja ga pamtim kao jednog velikog čoveka, pre svega bio je jako duhovit, bio je šarmer i uvek je bio spreman da nama mladima priča o tim vremenima kako je sve počelo”, rekao je Vladimir Krnetić iz „Big benda” RTS-a.
Život je posvetio džezu, a muzikom se bavio do poslednjeg dana. Priča o čuvenom maestru će trajati koliko i muzika koju je stvarao, dok budemo slušali i voleli džez.
(RTS)