Dobijanje uputa za specijalistički pregled od izabranog lekara u domu zdravlja za mnoge građane Srbije, umesto prvog koraka ka rešavanju zdravstvenog problema, predstavlja početak dugog i neizvesnog putovanja kroz lavirinte zdravstvenog sistema. Čekanje na termin kod kardiologa, endokrinologa ili neurologa često se meri mesecima, a situacija je, prema rečima lekara, u poslednje vreme alarmantna. Pacijenti su primorani da biraju između višemesečnog odlaganja dijagnostike, odlaska u privatnu praksu ili „probijanja” kroz sistem u nadi da će ih neko primiti i bez zakazanog termina.
Zašto se na pregled čeka mesecima?
Glavni uzrok gotovo nemogućeg zakazivanja specijalističkih pregleda jeste hronični nedostatak kadrova, kako u domovima zdravlja, tako i u kliničko-bolničkim centrima. Srbiji, prema podacima Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“, nedostaje skoro 1.000 lekara specijalista, pre svega anesteziologa, radiologa i internista. Odlazak lekara u inostranstvo dodatno pogoršava situaciju; samo tokom 2023. godine, Lekarska komora Srbije izdala je više od 1.200 potvrda lekarima koji su želeli da rade van zemlje.
Dodatni problem predstavlja i sistem zakazivanja. Iako je uvedena mogućnost svakodnevnog zakazivanja kako bi se izbegle gužve koje su nastajale kada su se termini otvarali samo prvih nekoliko dana u mesecu, u praksi se malo toga promenilo. Lekari u domovima zdravlja često se nađu pred „zidom“ informacionog sistema IZIS, koji pokazuje da su svi termini popunjeni ili da postoji „zabrana zakazivanja“ za određene specijalnosti. Pored toga, godišnji odmori lekara dodatno smanjuju broj dostupnih termina, produžavajući agoniju pacijenata.
Najduže liste čekanja
Pacijenti u Srbiji najduže čekaju na preglede kod kardiologa, endokrinologa, gastroenterologa, neurologa i reumatologa. Čekanje od dva do tri meseca postalo je uobičajeno, a neretko i duže. Situacija je posebno teška u manjim mestima, gde pacijenti zavise od opštih bolnica koje se takođe suočavaju sa nedostatkom kadra i opreme.
Osim specijalističkih pregleda, ogromne su i liste čekanja za dijagnostičke procedure i operacije. Krajem 2024. godine, na listama čekanja za operacije i dijagnostiku nalazilo se više od 77.000 građana Srbije. Najviše se čeka na operaciju katarakte, kao i na ugradnju endoproteze kolena i kuka. Na primer, pacijent kome je u oktobru 2023. zakazana operacija kolena, na red će stići tek za oko četiri godine.
Prava pacijenata i uloga privatnog sektora
Zakonodavstvo predviđa da se pregled mora obaviti u roku od 30 dana, osim ako ne postoji zvanična lista čekanja. Ukoliko pacijent čeka duže, ima pravo da traži potvrdu od zdravstvene ustanove i sa njom ode kod privatnika, a troškove kasnije refundira od Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje (RFZO). Međutim, mali broj pacijenata je upoznat sa ovim pravom, a dešava se i da zdravstvene ustanove odbijaju da izdaju takve potvrde.
Zbog dugih listi čekanja, mnogi građani su prinuđeni da se za pomoć obrate privatnim zdravstvenim ustanovama. Ovo stvara dodatni finansijski pritisak na pacijente i njihove porodice. Postavlja se i pitanje sukoba interesa, jer značajan broj lekara iz državnih ustanova radi i u privatnom sektoru, što može uticati na njihovu produktivnost u državnoj službi.
Postoji li svetlo na kraju tunela?
Nadležni najavljuju rešenja. Budžetom za 2025. godinu predviđena su povećana sredstva za zdravstvo, između ostalog i za smanjenje lista čekanja i nabavku inovativnih lekova. Jedna od mera koja se razmatra je i ažuriranje i „čišćenje“ postojećih lista, jer se na njima nalaze i pacijenti koji su u međuvremenu rešili svoj problem ili im pregled više nije potreban.
Ipak, dok se sistemska rešenja ne primene u praksi, pacijenti u Srbiji će i dalje zavisiti od strpljenja, snalažljivosti i, nažalost, često i od dubine svog džepa. Put od doma zdravlja do specijaliste ostaje neizvestan, a zdravstveni sistem pred velikim izazovom da povrati poverenje građana i obezbedi pravovremenu i dostupnu zdravstvenu zaštitu za sve.
(Krstarica)