Vernici već vekovima donose vunene čarape u manastir Ostrog. Ovo je priča o čudu, simbolici i narodnom verovanju koje traje do danas.
Sveti Vasilije Ostroški, pravoslavni svetitelj koji se slavi 12. maja, važi za čudotvorca čije mošti se nalaze u manastiru Ostrog. Vernici svih vera veruju da upravo na njegov dan mogu doživeti čudesna isceljenja, ako mu se zavetuju i poštuju svete običaje, prenosi Lepa&Srećna.
Kada se ime Svetog Vasilija Ostroškog izgovori, mnogi odmah pomisle na nadu, veru i čudo. Njegov dan, 12. maj, ne smatra se samo crkvenim praznikom, već i danom kada su nebeske sile najbliže ljudima.
Mošti ovog velikog sveca počivaju u belini stena manastira Ostrog, u Crnoj Gori, mesta koje svake godine posećuju hiljade vernika, bez obzira na veru, poreklo i godine.
Šta treba poneti na Ostrog
Vernici koji se odluče na ovaj sveti put, sa sobom nose darove – ulje, tamjan, pamuk i ono što je najposebnije – bele vunene čarape. Sve to ostaje preko noći kraj moštiju svetitelja, jer se veruje da pred njegovom svetinjom sve poprima moć isceljenja.
Te vunene čarape imaju i jednu dublju simboliku.
Prema starom predanju, Sveti Vasilije svake noći ustaje iz kovčega i šeta po stenama Ostroga. Mnogi sveštenici kroz vekove svedočili su o neobičnom prizoru, vunene čarape koje su prethodne večeri bile cele, ujutru budu pocepane.
Zato vernici ostavljaju bele čarape, verujući da će svetac upravo njih obući u noćnim molitvenim šetnjama.
Kapija ljubavi
Ostrog pohode i brojni ljubavni parovi i to sve zbog jednog verovanja. Legenda kaže da će par koji kroz manastirsku kapiju prođe zajedno, držeći se za ruke, ostati zajedno zauvek, da će im veza biti jaka i plodonosna. Zato nemojte da se iznenadite ukoliko vidite dvoje zaljubljenih, najčešće buduće mladence, koji se drže za ruke kako mirno čekaju svoj red da kroče na tlo manastira Ostrog. Na taj način veruju da će im sveti Vasilije Ostroški obezbediti dugovečan i srećan brak.
Sveti Vasilije Ostroški nije samo zaštitnik, on je uteha, snaga i svetlost za sve koji koračaju kroz tamu. A oni koji su verovali i krenuli često se vraćaju drugačiji. I svedočanstva o čudesnim isceljenjima i dalje žive – od usta do usta, od srca do srca.
(Krstarica)