Lasta je imala višestruko značenje za naše pretke. Iako se kaže da „jedna lasta ne čini proleće“, ljudi su se i toj jednoj, prvoj koju ugledaju, radovali kao najdražem gostu.
Njen dolazak označavao je kraj zime – što je nekada bilo izuzetno dragoceno, posebno u vremenima kada su se seljaci bojali dugih i teških zima.
Ova ljupka ptica s ugodnim glasom iz nekog razloga voli boraviti blizu ljudi, neretko sva gnezdo uz sam rub kuće. Kada bi seljaci ugledali lastino gnezdo, a posebno kad bi se iz njega začuo cvrkut mladunaca, u njima bi se probudila radost – taj prizor bio je pouzdan znak sreće, napretka i blagostanja.
Stariji su se posebno veselili jer se verovalo da lasta donosi unučad. Novorođenče se u nekim krajevima zvalo “lašče” – mala lasta, i to ime znalo se zadržati i godinama.
Lastino se gnezdo nikada ne dira. Čak i u doba prolećnih radova, mora ostati netaknuto i neuznemireno. Ko bi ga oštetio ili povredio mladunce, prema narodnom verovanju, doživeo bi veliku nesreću. To jasno govori ono što etnolozi dobro znaju – lasta je smatrana glasnicom predaka. A kad su preci zadovoljni, sve ide kako treba.
Zanimljiva narodna verovanja:
– Kad lasta sleti na prozor, stići će pismo ili lepe vesti.
– Ko je prvi put vidi u godini, treba odmah da dodirne novac u džepu – da bi se imetak uvećavao.
– Kada laste lete nisko, očekuje se kiša – jer tada i insekti, njihova glavna hrana, silaze bliže tlu.
– Lasta simbolizuje odanu ljubav, bračnu vernost i požrtvovano roditeljstvo
U narodnoj predaji poznate su mnoge varijante priče o seljaku koji je negovao ozleđenu lastu – a ona mu se, kad je ozdravila, odužila srećom i bogatstvom.
(Agroklub)
(Krstarica)