Pritisak koji vazdušni putevi trpe tokom kijanja je više od 30 puta veća u odnosu na teško disanje tokom vežbanja. Procene su da vazduh putuje brzinom od 150 kilometara na sat u trenutku kijanja.
Možete i da ga sprečite tako što držite nos ili pritiskate ispod njega. Time se zaustavlja neuralni odgovor pomoću eksterne stimulacije. Ipak, imajući u vidu brzinu i pritisak, možda nije najbolja ideja da to činite.
Nevoljni refleks
Kijanje se pokreće kada su senzorni nervi u nosu stimulisani iritantima, poput alergena, virusa, bakterija i tečnosti.
Senzorni nervi onda nose informaciju u mozak.
Kada dovoljno signala stigne do mozga, pokreće se refleks kijanja. Kijanje prvo uključuje udisanje vazduha i podizanje pritiska unutar kanala kojima putuje vazduh. Onda kreće pokretanje dijafragme i mišića grudnog koša, refleksno zatvaranje očiju i snažno izbacivanje vazduha.
Tokom izbacivanja vazduha, jezik se podiže do nepca, čime se zatvara zadnji deo usta kako bi vazduh putovao kroz nos. Vazduh onda prolazi kroz nos i izbacuje sve iritante iz njega.
Da li treba da sprečavate kijanje?
Šta ako vas je nešto iziritiralo i pokrenut je refleks kijanja, ali trenutak nije dobar za tako nešto. Da li treba da sprečite da kinete?
Zatvaranje usta ili nosa tokom kijanja povećava pritisak u vazdušnim putevima pet do 20 puta u odnosu na uobičajeno kijanje. Kada vazduh nema gde da pobegne, pritisak se prebacuje na druga mesta i može da vam ošteti oči, uši ili krvne sudove.
Iako je rizik mali, u medicinskim izveštajima postoje primeri pucanja aneurizmi ili kolapsa plućnog krila.
Stoga, najbolje je da sprečite kijanje tako što ćete smanjiti efekte alergija i izbegavati čestice koje vas iritiraju. A možete i da razvijete svoj stil kijanja ili jednostavno koristite maramicu.
(RTS)