Derni i okolnim gradovima nedostaje sve – tela pod vodom, strah od širenja zaraze
Spavala je Derna kada su pod silinom oluje Danijel i vodom, koja je potom nadirala, popustile brane i grad preplavile i prepolovile. Sedmicu kasnije, broj žrtava premašio je 11.000. Konačni broj stradalih, prema procenama UN, mogao bi biti i dvostruko veći.
„Pod vodom ima mnogo tela. Komplikovana je operacija, koristićemo i tešku opremu, ali potrebni su nam meseci i godine“, kaže Kamal El Sivi, načelnik Službe potrage za nestalima.
Gotovo 40.000 preživelih je evakuisano. Derni i okolnim gradovima nedostaje sve. I lekova i vode za piće. A i dan pre katastrofe, u razorenoj Libiji više od 800.000 ljudi, među kojima 200.000 dece, pomoć je bila neophodna.
„Razmatramo izolaciju pogođenih područja u Derni, zbog straha od širenja bolesti ili epidemija. To su samo mere predostrožnosti, ne želimo da ljudi brinu“, kaže Osama Hamad, predsednik Vlade sa sedištem u Tobruku.
Ljudi se polako vraćaju da raščiste što je voda donela. Odnela je i hiljade života i srušila stotine zgrada. U onima koje se još drže, nema vode, retko gde ponovo ima struje i interneta.
Pomoć UN, humanitarnih organizacija, libijskih suseda, istočnih i zapadnih vlada, upućena je u Libiju, ali, zbog oštećenih puteva, ne stiže brzo. Vlasti na istoku zemlje najavljuju istragu – gde je novac izdvojen za održavanje brana, koje su pre pola veka gradile jugoslovenske firme.
„Izuzetno je važno da se otkriju i identifikuju žrtve i da se identifikuju odgovorni u pogledu mogućeg nemara vlasti“, kaže El Sadik el Sur, javni tužilac.
Libija od 2011. nema stabilnu vlast. Podeljena je na međunarodno priznatu Vladu u Tripoliju. I vlast u istočnom Tobruku, ali i bezbroj milicija, koje kontrolišu različite oblasti, zbog čega se zemlja upoređuje sa leopardovim krznom.
Lučki grad Derna i njegovo okruženje, startna mesta libijskog ustanka, podseća urednik portala Oko Momir Turudić, među najtužnijim su simbolima Libije posle Gadafija.
„Bilo je tada veliko nezadovoljstvo ali sama ta činjenica o povratku velikog broja džihadista u Libiju od toga da su dobro pripremljeni i od strane mnogih strana, pre svega, arapskih zemalja i Zaliva negde je davao povod da se u nekoj suštini davao utisak da je taj ustanak bio delo radikalnih islamista“, rekoa je Momir Turudić, urednik Oko portala RTS-a.
Derna je, kaže, ilustrativni primer – 2015. bila je centar Islamske države.
„Pa je tu bila Ansal Al-Šarija, ekstremna grupa koja je izvršila 2012. napad u Bengaziju na američkog ambasadora i službenike ambasade, zatim različite druge džihadističke grupe koje su se borile jedna sa drugom da bi usledila dvogodišnja opsada grada od strane snaga Kalifa Haftara, tako da je Derna teško postradala“, dodaje Turudić.
Sa posledicama katastrofe, država, koja, tumači se, postoji još samo na papiru, boriće se teško.
Libija će teško i do izbora, u kojima se godinama vidi šansa za njeno ujedinjenje. Vlasti istoka i zapada sastajale su se kako bi ih organizovale. Ali prethodni pokušaju bili su neuspešni. Godine 2014. su održani, da bi odmah potom usledili krvavi sukobi.
(RTS)