Vis militaris – najkraći put od zapada ka istoku
Tures, Kvimedava, Pirgos, Šećir Koj – tako se Pirot nazivao u davna vremena. Tvrđava na ulazu u grad je najočuvaniji svedok prošlosti, koja prkosi vekovima, prirodnim nepogodama, osvajačima…
„Srednjovekovna pirotska tvrđava nastala je na temeljima antičkog utvrđenja i neposredno uz Carigradski drum odnosno Via Militaris koji je u njenoj blizini prolazio. Podignuta u drugoj polovini 14. veka u vreme Kneza Lazara kao istočna kapija tadašnje Moravske Srbije i kao jedno važno odbrambeno utvrđenje koje je trebalo da bude barijera u nadolazećem prodoru Osmanlija. Ne znamo tačno ko je tvrđavu podigao, pretpostavlja se da je u pitanju neko od tadašnjih srpskih srednjovekovnih velikaša“, priča istoričar Davor Lazarević, direktor Arhiva u Pirotu.
Pirotska tvrđava kao tipično vojno utvrđenje, bila je opasana veštačkim vodenim kanalom, kako bi se lakše branila od čestih opsada. Donji, srednji i gornji grad kada se gleda odozgo, podsećaju na koncentrične krugove, a pojedini delovi tvrđave imali su posebnu namenu.
„Ovo je Don-Žon kula pirotske tvrđave – njena najisturenija i najviša tačka koja je u srednjem veku služila i kao osmatračnica sa koje su vrlo lako mogli da se uoče neprijatelji koji se tvrđavi približavaju“, navodi Davor Lazarević direktor Arhiva u Pirotu.
Pirot je menjao imena – ali je oduvek na istom strateškom položaju – najkraćem putu od zapada ka istoku – Via Militarisu. Počeli su da ga grade Rimljani još u prvom veku, a njime su prolazile vojske, trgovački karavani, putnici…
„Što se tiče Via Militarisa na prostoru Pirota – tačnije okoline Pirota ka Dimitrovgradu – odnosno ta trasa puta od Niša-Naisusa ka Sofiji -Serdici, smatra se da je rađena u 3. veku i to znamo na osnovu istorijskih izvora, ali i na osnovu miljokaza koji su pronađeni. Na miljokazima je pisalo koliko kilometara – tačnije milja je udaljena naredna provincija“, objašnjava Milica Ilić, arheolog Muzeja Ponišavlja.
A Via Militarisom – kasnije Carigradskim drumom, često je sa karavanima putovao i vispreni pirotski trgovac stokom i čorbadžija, Hrista Jovanović. Postao je imućan i uticajan i u 19.veku sagradio je veliku kuću-konak. Pripada Balkansko-orjentalnom stilu, izgrađena je od prirodnih materijala i pokrivena je ćeramidom.
„Na spratu kuće, iznad salonskih vrata,nalazi se jedan originalan natpis koji svedoči o tome ko i kada je gradio ovu kuću. Tu stoji: „Mašala Hrista,Jovan, sozida dom sei na 1848. aprili petog.To je jedini materijalni pisani izvor o tome kada je ova kuća sagrađena“, kaže Mila Panajotović, viši kustos-istoričar Muzeja Ponišavlja u Pirotu.
O kući ima mnogo legendi. Jedna od njih vezana je za takozvanu nisku sobu, koja je sagrađena po Ristinoj želji. Majstori su napravili mala vrata kako bi mu se gosti- pre svega Turci klanjali prilikom ulaska i izlaska iz sobe.
Nekada dom Malog Riste, sada je muzejska postavka koja svedoči o tim vremenima
“Izložbena postavka u Muzeju „Ponišavlja“ predstavlja postavku stare, gradske pirotske kuće. To znači da je postavka iz vremena polovine19.veka pa sve do početka 20 veka,tako da ovde imamo jedan spoj orjentalnog i hrišćanskog“, kaže Mila Panajotović, viši kustos-istoričar Muzeja Ponišavlja.
I tako…Prošli su vekovi a Via Militaris je i dalje na istoj trasi. Samo,umesto kamena – sada je asfalt. I karavani još uvek prolaze – ali sa mnogo više konjskih snaga.
(RTS)