U više redova, pod različitim uglovima u stolarskom delu radionice, Pavle na parenoj bukvi ručno buši rupe za svaku četku. Pravi ih od različitih materijala, a najtraženije su od prirodnih dlaka.
“Kad izbušimo, presečemo je ovde, izvadimo taj gornji deo, i onda ide na oblačenje, da li ćemo ručno, ili mašinski. Ove četke se najviše koriste u mlinskoj industriji. Radi se od konjskog repa, nijedna četka ne može u mlinskoj industriji da očisti finu prašinu, kao konjski rep”, objašnjava Pavle Bojko, iz Laćarka. Na pitanje da li je ta najtraženija,odgovara: “Najtraženija, da li je ručna, da li je podna, da li je pajalica”.
Pre 17 godina Pavle je napravio prve četke. U početku, proizvodio je samo one koje se koriste u domaćinstvu, a sada ih uglavnom izrađuje za industrijske pogone.
“Dosta se promenilo. Kako su se Kinezi pojavili, slabo radimo te četke za domaćinstvo. Ribaće, pajalice, za flaše. Ne uklapamo se u ceni. Više smo prešli na te industrijske. Kako tržište zahteva, tako se prilagođavamo”, navodi Pavle.
Materijal za četke koje nastaju po ideji kupca, crtežu ili uzorku, u Srem stiže i sa drugih kontinenata.
“Imamo specifičan materijal koji se zove tampiko fiber ili fibris, koja su vlakna od kaktusa. Nijedan drugi materijal ne može da podnese visoke temperature i trenje, ovo je jedini materijal koji to može. Takođe, radimo od konjske dlake, svinjske dlake. Ovaj fibris nabavljamo iz Meksika. Dok konjski rep uvozimo sa Istoka, ili Kina, ili Japan, ili nekad u specifičnim situacijama i sami prerađujemo”, ističe Mario Bojko, iz Laćarka.
Četke različitih namena i veličina koje se na tržištu teško nalaze, repariraju i izrađuju i za kupce iz susednih zemalja. Neke otac i sin ručno prave po nedelju dana.
(RTS)