Četiri meseca intenzivno traže posao Valjevke sa oštećenim sluhom, Slađana Tešanović i Biljana Tanjić, ali poslodavci ih odbijaju. Obe su grafičke struke, ali bi prihvatile i druge poslove.
„Ja sam ih zamolila da 7 do 15 dana ili više da imam obuku za taj posao, nema veze što sam gluva osoba, ali ja sam sposobna, mislim, zdrave su mi ruke, vidim dobro, shvatam kad mi se pokaže. Želim da radim, imam dvoje dece“, objašnjava Slađana Tešanović, članica Udruženja gluvih i nagluvih Valjevo.
„Dolazim u Udruženje gluvih, tu sam aktivista, imam razne informacije, koristim internet. Treba da nam malo pomognu firme da zapošljavaju gluve osobe“, navoodi Biljana Tanjić, članica Udruženja gluvih i nagluvih Valjevo.
Biljana ima 19, Slađana 14 godina radnog staža i do skora su radile u valjevskom DES-u, koji je zapošljavao invalide, ali je firma u stečaju. Na evidenciji NSZ-a je 196 osoba sa invaliditetom. No, oboleli od multuple skleroze tražeći posao često prećute zdravstvene probleme.
„Jednosatno ne poštuju ta njihova radna mesta koja treba da budu. Znači, svaka osoba sa invaliditetom koja je, da kažem, na birou se vodi, oni imaju opis posla koji mogu da rade. Znači, jednostavno, retko ko to sporovodi. Uslovi ih, ako možeš radi, ako ne možeš, idi u penziju“, naglašava Dejan Drajić – Udruženje obolelih od MS-a Kolubarskog okruga.
Projekat „Posao po meri“, osim u Valjevu realizuje se u Novom Sadu, Subotici, Zrenjaninu, Nišu i Beogradu. Trebalo bi da ekonomski osnaži osobe sa invaliditetom i u toj oblasti poboljša lokalne akcione planove.
„Ono što je dobra vest da se dovoljno sredstava prikuplja u budžetski fond za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, ali je loša vest što se jako malo sredstava koristi, 20 – 30%“, kaže Katarina Stanić, istraživač Centra za socijalnu politiku.
„Ono što mi radimo kao Centar za samostalni život jeste kampanja zastupnička za bolje uslove za zapošljavanje osoba sa invaliditetom, kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou. Dakle, svi znamo da sa nacionalnog nivoa ide određena zakonska regulativa, a na lokalnom nivou se ona prilagođava uslovima i potrebama na lokalu“, naglašava Mimica Živadinović – Centar za samostalni život OSI.
Paradoks je da državne i lokalne ustanove nisu u obavezi da zapošljavaju osobe sa invaliditetom. Poslodavci, pak, po Zakonu treba da ih zapošljavaju i za to imaju povlastice, ali, u praksi, to uglavnom ne čine i rađe plaćaju penale.
(RTS)