Selo Preseka je posle Berlinskog kongresa bilo poznato po tome što je nasred sela prolazila granica između Srbije i Bugarske. Od tada do danas u selu je ostalo pravilo da svako svakome pomaže, bez ozbzira na istorijske i političke prilike. Međutim, ni Preseka nije bila pošteđena ekonomske migracije, pa danas u njoj živi tek stotinak vremešnih meštana. Dolazak lekara za njih je, kako kažu, najvažniji događaj u selu.
“Živim sama s jedno kutre. Ja i jedno kutre džavka pred vrata, ćerke po Babušnicu, ostali koj kude. Imam problem s pritisak, sa srce, imam anginu pektoris, muči me sve”, kaže Antica Marjanov.
“Mnogo nam znači to, samo još da imamo i apoteku u Zvonci. Problem je što nemamo apoteku, pa jedan dan idemo da nam prepišu lekove, drugi dan idemo za Babušnicu da ih uzmemo, a nema prevoz, pa plaćamo taksi”, kaže ivan Dimitrijević iz sela Preseka.
Lekare niške Vojne bolnice i Doma zdravlja iz Babušnice sačekao je veliki broj pacijenata.
“Oni će dobiti kompletan pregled. Odradićemo svima EKG, takođe merenje šećera u krvi. Biće odrađena klasična aushutacija srca, pluća,merenje krvnog pritiska, popričaćemo sa svakim pacijentom, uzeti kompletnu anamnezu. Za teže pacijente, koji su otežano pokretni, biće organizovana kućna poseta”, objašnjava dr Nikola Novakov, lekar Doma zdravlja Babušnica.
Preseka je nekada bila međa dve države. Danas je daleko i od Babušnice. Lekari su, kada dođu, blagodet, ne samo zbog medicinske nege koju pruže meštanima, već i zbog razgovora koji uspe da im bore razvuče u osmeh.
(RTS)