Žrtve na meti nasilnika uprkos zabrani prilaska, kako sprečiti kobni ishod

Dve nedelje pre nego što je usmrtio, devojka ga je prijavila za nasilje. Iako su mu izrečene hitne mere zabrane prilaska i udaljavanje iz stana, to ga nije sprečilo da je usred dana ubije u novosadskom kozmetičkom salonu.

Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra uzazuje da je oružje tom čoveku bilo oduzeto, ali da on radi u prodavnici oružja.

„Hitnu meru izreći nekome ko je lovac, koji je obučen da rukuje, koji ima lično oružje u posedu, koji je tim oružjem pretio da će je ubiti, kome to oružje jeste bilo oduzeto, ali taj isti čovek radi u prodavnici oružja. Ja ne znam kako – građanima i građankama Srbije je jasno da takav učinilac time što je već pretio, da će to da dovrši, samo dežurnom tužiocu nije bilo jasno i on se saglasio sa tim da policija izrekne tu najblažu, preventivnu meru“, ističe Macanovićeva.

Mera zabrane prilaska uvedena je pre šest godina Zakonom o sprečavanju nasilja u porodici. Jasno je propisano i to da njeno izricanje zavisi od procene policajca, na osnovu više faktora – da li je nasilnik ranije bio osuđivan i za koja krivična dela.

„Policajac odlučuje o hitnoj meri, ali tužilac može da pregazi tu odluku“

Koordinatorka za rodno zasnovano nasilje u Višem tužilaštvu u Beogradu Gorjana Mirčić Čaluković kaže da će policijski službenik odlučiti da li će primeniti hitnu meru ili ne.

„Međutim, kada policajac zove dežurnog tužioca, dežurni tužilac nema nikakve prepreke da kaže – u redu, vi to smatrate, ali ja smatram da u ovom slučaju ima krivičnog dela, da ima osnova da ovo lice bude zadržano i da težom merom pregazi odluku policijskog službenika“, objašnjava Mirčić Čalukovićeva.

Zakon ne predviđa svakodnevni nadzor

Policija reaguje ako nasilnik prekrši meru, ali tek po prijavi. Zakon ne predviđa svakodnevni nadzor.

Profesorka Kriminalističko-policijske akademije u Beogradu Dragana Kolarić kaže da je u decembru prošle godine doneto uputstvo o standardnim operativnim procedurama kada je u pitanju sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici.

„I sada postoji obaveza tih specijalizovanih timova za sprečavanje nasilja u porodici da jednom nedeljno kontaktiraju žrtvu telefonski ili na drugi način, i da najmanje dva puta u toku trajanja hitnih mera kontaktiraju žrtvu i vide kakvo je stanje bezbednosti“, dodaje Kolarićeva.

Bezbednost žrtve mogla bi da bude bolja, ukoliko bi se, na primer, nasilniku uvela neka vrsta elektronskog nadzora, saglasni su upućeni. Jednoglasni su i u tome da same izmene zakona nisu dovoljne.

„Pravo ne može da bude čarobni štapić“

Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Uroš Novaković ističe da pravo sada ne može da bude magično, neki čarobni štapić, koji bi otklonio sve posledice.

„To je sistemski proces na kome treba raditi. Možemo doneti još dosta novih zakona, ali ukoliko sa druge strane ne sprečimo dotok tog nasilja kroz neke obrasce koji vladaju u društvu, u medijskim nastupima, u javnom prostoru, nećemo moći da sprečimo nasilje“, smatra Novaković.

U porodičnom nasilju od početka godine stradalo je 16 žena i dve devojčice. Gotovo svake nedelje jednu ženu ubije sadašnji ili bivši partner ili muški član porodice.

(RTS)