Sa zebnjom u novu školsku godinu, strah nije mogao da nestane za četiri meseca
Dragana Đurić je, govoreći za RTS, istakla kako je tragedija u školi „Vladislav Ribnikar“ ostavila traga i da se posledice osećaju i uoči prvog septembra.
„Za razliku od ranijih godina kada smo imali očekivanja od postignuća i sticanja znanja, u ovom trenutku roditelji i nastavnici dominantno su zainteresovani za bezbednost dece. To poprilično govori o tome da se talas koji je počeo trećeg maja još nije zaustavio i bilo bi nelogično očekivati da za samo četiri meseca strah nestane. Nije nestao, mi krećemo sa velikom zebnjom u novu školsku godinu“, ističe Đurićeva.
Na pitanje koji su mehanizmi za veću bezbednost dece u školama, odgovara da su oni i te kako poznati, ali da ih je neophodno primeniti.
„Saradnja, mir i razumevanje koje smo nekako jako proterali iz našeg obrazovnog sistema treba ponovo da zauzmu svoje mesto. Čini mi se da treba da se ostvari i to da smo jedni drugima saradnici u celom ovom procesu, a pored toga treba da se oslonimo i na širu društvenu zajednicu. Tu mislim na lokalne samouprave koje su se nekako prilično povukle iz obrazovnog procesa“, dodaje Đurićeva i podvlači da nije sigurna u kojoj meri će prisustvo školskih policajaca doprineti bezbednosti dece.
Više razgovora sa decom
Ukazuje da je poput tzv. tematske nedelje, kojom će započeti nova školska godina, neophodno da bude još takvih radionica i razgovora sa decom u toku godine, ali ne isključivo o nasilju već o ekologiji, klimatskim promenama, ljudskim pravima, geopolitici…
Nada se da će povećan broj časova fizičkog vaspitanja zaživeti u svim školama u Srbiji, a ne samo u onim sa jednosmenskim režimom rada.
Povratiti ugled nastavnika
Uoči još jednog prvog septembra ističe kako bi pre svega „trebalo staviti akcenat na ugled prosvetnih radnika“.
„Čak i nastavnici sami kažu da ne očekuju više plate. Ja znam da je deo Zakona o radu, to da su im plate smanjene kada su na godišnjem odmoru za četiri do šest hiljada. Nastavnici su to doživeli kao još jednu značajnu povredu i jedan pokazatelj koliko oni nisu dovoljno važni ovom sistemu. Tako da mislim da ceo akcenat treba da se stavi na poboljšanje položaja prosvetnih radnika koji nije samo materijalni“, zaključuje Đurićeva i kao dokaz navodi slabo interesovanje brucoša za nastavnička i učiteljska zanimanja.
(RTS)