Brda paprike niču na svakom slobodnom mestu u dvorištima preduzeća koja je prerađuju u selu Martonoš na severu Bačke. Berba je završena, prinosi su prosečni, od 15 do 20 tona po hektaru. Ono što je važno prerađivačima je da boja paprike bude posebna, zbog čega ne žure da je odmah prebace na sušenje.
„Ako nam vreme pogoduje, ako imamo sunčane dane, tada paprika ostaje nekoliko dana na tom takozvanom dozrevanju, koje paprici pomaže da dobije još dodatno na boji. Inače smo izvozno orijentisana firma tako da nam rinfuzno ide paprika u eksport“, kaže Suzana Hajdin, zamenica direktora „SD paprika“.
Paprika bolje uspeva kada se gaji na njivama gde se koriste prirodna đubriva. Više od stotinu proizvođača koji ovde prodaju papriku još uvek čuvaju stari način rada.
„Mislim da je ova paprika naša najprirodnija što se može kupiti na tržištu. Nema još trendova kao što je u svetu da se hemijom popravlja kvalitet“, kaže Tamaš Sabo, tehnolog.
Paprika je u Martonošu najbitnija povrtarska kultura. Sačuvano je i njeno autohtono seme. Ono najbolje koristi blagodeti vojvođanske zemlje i klime i to je sorta pogodna za sušenje.
„Čist proizvod ulazi u sušare. Tada prolazi kroz nekoliko tih toplotnih faza od najviših temperatura pa se postepeno te temperature smanjuju da bi na kraju izašao suv proizvod. Taj suvi proizvod ide kasnije u mlinove“, kaže Suzana Hajdin.
U Srbiji se godišnje začinska paprika gaji na oko 2.500 hektara, proizvede se oko 3.000 tona mlevene. Više od polovine proizvodnje i prerade skoncentrisana je u Horgošu, Martonošu i Novom Kneževcu.
(RTS)