U Srbiji se godišnje privremeno oduzme 1.000 dece, ko i kada proverava roditelje

Gostujući u Beogradskoj hronici Perićeva ističe da roditeljske kapacitete procenjuje Centar za socijalni rad.

"Moram da kažem da je Centar za socijalni rad organ koji sprovodi hitne mere, ali odluku o samom roditeljskom pravu donosi sud", ističe Sandra Perić.

Dodaje da se deca najčešće oduzimaju zbog neadekvatnog vršenja roditeljskog prava, odnosno grubog zanemarivanja roditeljskog prava, zlostavljanja, nasilja nad decom i nekih drugih okolnosti kada roditelji privremeno ne mogu da obavljaju roditeljske dužnosti.

"Na žalost, postoji određen broj dece koja se izmeštaju iz zdravstvenih razloga, odnosno zbog teškog zdravstvenog stanja roditelji nisu u mogućnosti da brinu o deci", objašnjava Perićeva.

Naglašava da se u porodice ne vrati onoliko dece koliko bi bilo idealno da se vrati. Po porodičnom zakonu i Konvenciji o zaštiti prava deteta UN, koju je naša zemlja ratifikovala, svako dete ima pravo da živi sa svojim roditeljima i svojoj biološkoj porodici.

"Međutim često smo svesni toga da određena deca zaista ne mogu da se vrate u svoju bilošku porodicu", ističe direktorka Komore socijalne zaštite.

Dužnost svih građana da reaguju 

Prema njenim rečima, Centar vrlo profesionalno i odgovorno procenjuje status deteta, njegove razvojne potrebe, obrazovne potrebe, snage porodice, roditeljske kapacitete, koliko je porodica integrisana u svoju sredinu, koliko ima podršku srodnika.

"Vrlo kompleksno i zahtevno pitanje i pred stručnjacima Centra za socijalni rad je velika odgovornost, a pogotovo često što su ova pitanja pod lupom javnosti", kaže direktorka Komore socijalne zaštite.

Dodaje da je dužnost svih nas kao građana da reagujemo ako vidimo da je neko dete zanemareno i zapušteno.

"Pogotovo ako dolazimo iz institucija koje imaju za cilj zaštitu dece, a to su obrazovne institucije, policija, zdravstvene institucije i sistem socijalne zaštite, odnosno centar za socijalni rad, svi pružaoci usluga i sve ustanove za smmeštaj korisnika", navodi Perićeva.

To znači da ne smemo da pretpostavljamo da će Centar za socijalni rad da zna za problem u svakoj porodici, nego ako vidimo u komšiluku da postoji problem da smo dužni da nekoga obavestimo.

"Sistem socijalne zaštite nije svemoguć. Mi imamo velike ingerencije, ali Centar ne može da ulazi u sve porodice, za koje ne postoji sumnja, za koje neko ne javi da se nešto dešava sa detetom. Upravo zbog toga jeste akcenat i na građanima u smislu suseda, kolega sa posla. Često takve slučajeve prijavljuju i srodnici koji utvrde da se nešto dešava u porodici i da im treba pomoć", objašnjava Perićeva.

"Mediji bi trebalo da skreću pažnju, ali nikako da budu sudije" 

Ističe da pored socijalnih radnika u Centrima za socijalni rad rade i psiholozi, pedagozi i pravnici. Uglavnom donose timske odluke.

"Uvek kada je izmeštanje deteta u pitanju nikada jedna osoba ne odlučuje. To govori dosta i o kompleksnosti odluke", poručuje Sandra Perić

Dodaje da ono što se dešava od 2014. godine, što je pogodilo sve državne sisteme, pa i sistem socijalne zaštite, jeste uredba o zabrani zapošljavanja.

"Uredba je pogodila naš sistem tako da o jednom ogromnom broju korisnika brine 1.800 socijalnih radnika koji zaista danonoćno rade i imaju svoja dežurstva", kaže direktorka Komore socijalne zaštite.

Navodi da mediji treba da budu partneri sa sistemom socijalne zaštite i da vrlo osetljivo izveštavaju o situacijama pogotovo kada su deca u pitanju.

"Mediji treba da skreću pažnju na probleme, ali nikako da budu sudije, nego samo da budu partneri sa sistemom socijalne zaštite i nadam se da ćemo u tome i uspeti", poručuje Sandra Perić, direktorka Komore socijalne zaštite.

(Radio-televizija Srbije)

Напишите коментар