Medijska ne-vidljivost osoba s invaliditetom


‘’Ja
bih volela da ima više emisija na
televiziji o mojim drugarima iz moje
škole,“ kaže Tijana Milosavljević,
učenica.

O
medijima, o tome kako da razgovaraju sa
radijskim i televizijskim reporterima
učenici ove škole uče na radionicama
koje do sada nisu imali prilike da
pohađaju.

"Ja
sam naučila da razgovaram sa vršnjacima,
sa TV-om, jednostavno meni je mnogo lepo
ovde i sa vama da se družim,“ ističe
Radica Rajčević.

Više
priča u medijima o osobama sa invaliditetom
značilo bi i roditeljima.

‘’Da
pojedini ljudi više obrate pažnju na tu
decu da ih ne gledaju svi sa prezirom
ili sa nekim domunđavanjem između sebe
jer se loše osećaju I deca I roditelji.
Čisto da se podigne svest ljudi o tome I
o toj deci", naglašava Lidija Mojsilović,
majka.

Da
nešto promene na temu medijske
ne-vidljivosti osoba sa invaliditetom
odlučili su u redakciji čačanskog
radija, kroz priloge koje i sami učenici
pripremaju.

‘’Ne
samo što smo naučili decu koja idu u
školu 1. novembar nekim znanjima I veštinama
kako da se oni predstave u medijima već
smo I mi kao redakcija naučili zaista
mnogo od njih“ kaže Marina Glišić,
direktor Naksi džoker radija u Čačku.

‘’Mi
već imamo svoj časopis "Šoson" u okviru
koga pored nastavnika koji to obavljaju
uključeni su učenici sa svojim nekim
aktivnostima odnosno sa nekim svojim
pričama tako da u svakom slučaju imamo
decu koja mogu da budu uključena ikoje
ćemo ih naravno sve više uključivati“
ističe Milorad Đondrić, direktor škole
1.novembar.

Najčešće
se govori o izuzetnim sportskim
rezultatima osoba sa invaliditetom,
ali oni svakako zaslužuju prostor u
medijima i kada su u pitanju drugi problemi
sa kojima se svakodnevno susreću.

(Radio-televizija Srbije)

Napišite komentar

Najnovije iz rubrike