Gvozdeni puk – kako se branila sloboda

Gvozdeni puk, koga su činili stasom i snagom najbolji mladići iz Toplice i Jablanice, učestvovao je u svim presudnim bitkama koje je srpska vojska vodila na prostoru Balkana od 1912. do 1918. godine, ali i oslobađanju skoro svih srpskih gradova. Vest o primirju zatekla ih je na obali Dunava.

"Nakon 11. novembra 1918. godine Gvozdeni puk je prešao preko Dunava, ušao u Pančevo i iz Pančeva je krenuo da oslobodi Zrenjanin 17. novembra, a 20. novembra je došao do Kikinde i tu se zaustavio i završio oslobađanje Banata", navodi Darko Žarić, muzejski savetnik.

Nije bilo kuće u Toplici koja nije dala žrtvu u Velikom ratu. Kosta Milutinović iz Kondželja kod Prokuplja u rat je poveo i tri svoja sina koja se nikada nisu vratila, niti im je ikada našao grob. Ostalo četvoro dece nije video sedam godina.

"Ja se ponosim svojim dedom i korenima odkle potičem. Deda nam se vratio sa Solunskog fronta željan svoje rodbine i svoje dece. Jedan mučenik koji je radio zemlju, obrađivao, nije imao penziju, nije imao ništa. Mnogo je toga od sebe dao, voleo je svoju zemlju, voleo je svoj narod i zato se borio", ističe Radica Cvetanović iz Kondželja kod Prokuplja.

Imena junaka Gvozdenog puka, njihova odlikovanja i slike iz rata čuvaju se od zaborava u spomen-sobi napravljenoj u Prokuplju na mestu gde je puk mobilisan oktobra 1912. godine.

"Ne može da to ostane samo kao nešto što treba da stoji u vitrinama, već kao nešto što treba da bude idol mladim generacijama – kako se branila sloboda", poručuje Petko Marjanović, istoričar i autor knjige o Gvozdenom puku.

A sloboda je za pripadnike Gvozdenog puka došla tek 5. maja 1920. godine, godinu i po dana nakon proglašenja primirja, kada su mogli da se vrate svojim kućama. Po nalogu srpske vlade štitili su dvor i parlament u Beogradu.

(Radio-televizija Srbije)

Pošalji komentar
Najnovije iz rubrike